Da svaka trudnica ima pravo na zlatnu ribicu i jednu želju, osim zdravog djeteta, sigurno bi si poželjela lak i bezbolan porod. Često to ne biva tako zahvaljujući mnogobrojnim neophodnim zahvatima koji su nerijetko bolni i neugodni. Jedan od tih zahvata jest i epiziotomija, procedura koju, nažalost, izbjegne vrlo mali broj rodilja u Hrvatskoj.
Što je epiziotomija?
Epiziotomija ili urez međice je kirurški zahvat koji se izvodi za vrijeme poroda. Izvodi se tako što liječnik reže međicu (područje između vagine i anusa) kako bi se vaginalni otvor proširio i bebi omogućio lakši izlazak iz maternice. Time se nastoji zaštititi međicu od mogućeg pucanja. Rez se izvodi medicinskim škaricama, a biva šivan nakon što posteljica izađe iz rodilje te liječnik ustanovi da je s rodiljom sve u redu.
Do sedamdesetih godina 20. stoljeća, epiziotomija se upotrebljavala u vrlo malom postotku i dugo je bila dokaz nevješto obavljenog porođaja, no od osamdesetih godina na dalje polako postaje rutinski proces tijekom poroda.
Danas su mišljenja oko epiziotomije podijeljena, ali se teži tome da se broj izvedenih zahvata smanjuje, iako je to još uvijek zahvat koji se na ženama najčešće izvodi. Upotrebljava se pod izlikom sprečavanja prirodnog pucanja tkiva tijekom poroda, koje se može dogoditi ako djetetova glavica prebrzo izađe, ali istraživanja pokazuju kako se žene brže oporave od prirodnog pucanja, nego izvedene epiziotomije.
Najpoznatije vrste epiziotomije su: središnja (medijalna) epiziotomija (rez se izvodi po sredini međice) te postranična (mediolateralna) epiziotomija (rez na lijevu ili desnu stranu međice, ukoso u odnosu na rektum).
U Europi se češće izvodi postranična epiziotomija, dok se u Sjedinjenim Američkim Državama češće izvodi središnja, za koju smatraju da je manje bolna i da kod nje rana brže zarasta, dok se za postraničnu tvrdi suprotno. U Hrvatskoj liječnici također češće izvode postraničnu epiziotomiju.
Kada se epiziotomija izvodi?
U fazi poroda, kada glavica djeteta pritišće tkivo međice, babica procjenjuje hoće li uspjeti zaštititi međicu. Tijekom druge faze porođaja (tiskanja) preporučuje se da medicinsko osoblje na tkivo međice stavlja tople obloge čime će omekšati tkivo te spriječiti pucanje i širenje.
U nekim slučajevima postoji veća mogućnost da će epiziotomija biti izvedena, najčešće ako je trudnica prvorotkinja te ako se procijeni da je beba prevelika.
Mogući razlozi koji mogu potaknuti izvođenje epiziotomije su:
- porod na vakuum
- porod na leđima
- porod koji predugo traje
- sprečavanje mogućeg pucanja tkiva
- beba u nepravilnom položaju
- kada se dijete treba čim prije poroditi zbog smanjenih otkucaja srca
- sprečavanje ruptura 3. i 4. stupnja (pucanje tkiva sve do rektuma)
Može li se epiziotomija izbjeći?
Trudnicama se pet do šest tjedana prije termina poroda (oko 34. tjedna trudnoće) savjetuje masiranje međice jer se vjeruje kako će se time potaknuti rastezanje i opuštanje međice. Također, bilo bi poželjno kada bi primalja tijekom poroda izvodila masiranje međice i time trudnici osigurala porod bez epiziotomije.
Masažu međice najbolje je izvoditi uz pomoć prirodnih ulja koje možete pronaći u ljekarnama ili drogerijama, a najčešće se savjetuje ulje badema, kokosovo ulje ili ulje pšeničnih klica.
Masažu izvodite tako da:
- opustite područje međice bivanjem u toploj kupki ili korištenjem tople gaze/ručnika i prislanjanje istog na područje tkiva 10-15 minuta
- na čistu posteljinu stavite čisti ručnik te lezite na njega i pokušajte malo podići leđa tako što ćete ispod zdjelice staviti jastuk
- ostanite ležati neko vrijeme u tom položaju i probajte se opustiti
- prirodno ulje prstima nanijeti na područje međice
- palčeve do visine zgloba stavite u vaginu i gurajte ih polagano u smjeru rektuma te ih u tom položaju zadržite minutu do dvije; ako vam je prvi put teže s oba palca, možete prvo početi i s jednim
- zatim palčeve usmjerite u lijevu, odnosno, desnu stranu vagine i gurajte ih prema vanjskoj strani;
- nakon toga, palčeve usmjerite prema gore i zatim opet krenite s početnom pozicijom (prema dolje) i tako ih pomičite u krug 3-5 min ili dokle god vam bude ugodno
- ako osjetite lagano peckanje, dobro postupate, no ako osjetite bol, prekinite s vježbom ili pokušajte s laganijim pritiskom
- vježbu je preporučljivo raditi tri do četiri puta na tjedan
Također, uz masažu međice, možete raditi i Kegelove vježbe.
Kegelovim vježbama jačaju se mišići zdjelice, tj., mišići koji kontroliraju prolaz urina i stezanje vagine i analnog otvora. Jačanjem tih mišića smanjuje se mogućnost pucanja tkiva prilikom poroda i skraćuje se oporavak ako je došlo do epiziotomije prilikom poroda. Također, preporučljivo ih je raditi i nakon poroda jer pomažu u vraćanju tonusa mišića rodnice.
Vježba se izvodi na sljedeći način:
- stisnuti mišić koji je odgovoran za zaustavljanje mokraće i biti u tom položaju tri sekunde
- opustiti se, brojati do pet i opet stegnuti mišić na tri sekunde
- isti postupak ponoviti 10-ak puta
Možete pokušati zaustaviti mlaz mokraće prilikom mokrenja kako bi ste shvatili o kojem se mišiću radi, ali to ne raditi prečesto da ne biste dobili infekciju. Kegelove vježbe preporučljivo je raditi dva do tri puta na dan, deset do petnaest puta u jednoj seriji.
Uz to, ako Kegelove vježbe izvodite nakon poroda, one mogu ublažiti moguću inkontinenciju i spriječiti spuštanje maternice.
Epiziotomija – koliko traju oporavak i zarastanje rane?
Ako ste imali epiziotomiju ili ste sami popucali, imat ćete ušivenu ranu na tom području kojoj će trebati vremena da zaraste. Rani prouzročenoj epiziotomijom treba 7-10 dana kako bi u potpunosti zarasla i sasvim je normalno osjećati bol u tom području čak i nekoliko tjedana nakon porođaja. Vrlo je vjerojatno da nećete morati vaditi konce, već će oni ispasti sami.
Liječnici savjetuju kako bi za liječenje rane bilo najbolje da u tom periodu čim više ležite i ne naprežete se, a to znači da se za to vrijeme ostavite težih kućanskih poslova ili dizanja teških predmeta.
Ako prilikom oporavka i zarastanja rane dođe do komplikacija poput krvarenja, iscjetka, preranog pucanja šavova, oticanja ili ako dobijete temperaturu, odmah se obratite vašem liječniku.
Još neki od savjeta koji bi vam mogli pomoći u oporavku su:
- nakon što obavite nuždu, isperite to područje toplom vodom i osušite suhom gazom ili čistom maramicom
- prilikom sjedanja, slobodno potražite pomoć od nekoga i pokušajte si omekšati sjedišta stavljanjem jastuka
- kada rana u potpunosti zaraste i kada ne budete osjećali bol u tom području, možete opet početi s Kegelovim vježbama kako biste ojačali to područje i mišiće nakon poroda
Pucanje šavova nakon epiziotomije
Tijekom oporavka može se dogoditi otpuštanje ii pucanje šavova. Rana će unatoč tome normalno zarastati, no nešto sporije.
Po potrebi, možete zatražiti od liječnika ili ljekarnika savjet čime mazati ili ispirati ranu da biste ubrzali zarastanje. Nikako nemojte samostalno isprobavati razne preparate koji se preporučuju na forumima već potražite savjet stručne osobe.
Važno je napomenuti da se bilo kakve korekcije i naknadna šivanja rade isključivo unutar 24 sata od poroda. Ako šavovi popucaju nakon toga, liječnik neće izvoditi ponovno šivanje.
Postoje li prednosti izvođenja epiziotomije?
Iako su liječnici i dalje podijeljenog mišljenja oko izvođenja tog neugodnog zahvata, ipak postoje neke činjenice koje idu u prilog trudnicama koje su morale biti rezane:
- manja je učestalost spontanog pucanja međice i rodnice (a ono pak može biti uzrok poremećaja mokrenja i defekacije)
- manja je vjerojatnost pojavljivanja hemoroida
- smanjena je mogućnost ozljede mozga kod novorođenčadi s malom porođajnom težinom
- često skraćuje dugotrajan porod
A negativne strane?
- žene koje moraju obaviti epiziotomiju, podložnije su većem krvarenju prilikom poroda
- duži i bolniji oporavak nakon poroda
- povećani rizik od infekcije
- ako je epiziotomija izvršena na prvom porodu, postoji veća šansa za samostalnim pucanjem tkiva na drugom ili svakom sljedećem porodu
- postoji veća šansa pucanja tkiva nakon izvedenog zahvata, čak sve do područja rektuma (3. ili 4. stupanj puknuća)
Nažalost, u Hrvatskoj se epiziotomija i dalje smatra rutinskim postupkom te je postotak izvođenja veći od preporučenih 20% (kod nas se izvodi u 30%-40% slučajeva). Neprestanim educiranjem liječnika i medicinskog osoblja taj postotak se počeo sve više smanjivati od postotka koji je bio osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća.
Ako vas porod tek čeka, pokušajte se kod liječnika ili bliskih prijateljica informirati o mogućim posljedicama i komplikacijama prouzročenim kod poroda s ili bez epiziotomije i odlučiti o onome što mislite da bi bilo najbolje za vas.
Ipak, trudite se prilikom poroda biti što smireniji i koncentrirani na dijete koje ćete uskoro upoznati te imajte uz sebe nekoga tko će vas kroz cijelu proceduru bodriti i znati se postaviti za vaše želje ako vi mislite da nećete moći. Budite uvjereni da vam svi žele čim bezbolniji i lak porod, ali dobro razmislite o onome što želite i očekujete od liječnika koji će se brinuti za vas.
