Nakon devet mjeseci iščekivanja, konačno je stigao vaš maleni paketić. Uživate u prvim zajedničkim mjesecima, mazite se i upoznajete, a svaki njegov pokret promatrate s čuđenjem i oduševljenjem… S vremenom, možda, primijetite da se vaše dijete još ne rotira, drži čvrsto zatvorene šakice ili ne puže pa se pitate je li to u redu, a okolina vas obično utješi kako ni od kume mali nije puzao i, evo, sad mu ne mogu stati na kraj.
Čitate razna iskustva po forumima i umirujete se kako je svako dijete drugačije i nekima samo treba nešto više vremena pa onda još malo pričekate. Neko vrijeme čekate i termin za fizijatra i onda odjednom BUM – vaša beba ipak kasni i potrebne su joj vježbice, spominje se nekakav tonus, obasipaju vas hrpom informacija i potrebnih pregleda, a u vama se javlja strah i strepnja. Sve sam to osobno prošla sa svojom malenom i zato sada, s odmakom i hladne glave, mogu pričati o tome s nadom da ću ohrabriti neke roditelje koji se nađu u sličnoj situaciji.
Osnovne smjernice motoričkog razvoja bebe u prvoj godini
Za početak, htjela bih navesti samo neke od osnovnih smjernica motoričkog razvoja u prvoj godini:
- dijete s tri mjeseca s lakoćom održava glavu u sredini tijela, prinosi šake ustima, a na trbuhu ima kontrolu glavice;
- u razdoblju od 4.-6. mjeseca rotira se do boka i uči se okretati u potrbušni položaj, igračke može prebacivati iz ruke u ruku, a na trbuhu se oslanja na laktove i postupno se odiže na ispružene ruke;
- u razdoblju od 7.-9. mjeseca dijete postaje pokretno na trbuhu, počinje se odizati u četveronožni položaj te se iz tog položaja počinje posjedati ili kretati puzati;
- dok se u razdoblju između 10.-12. mjeseca usavršavaju dostignuća poput posjedanja, puzanja i podizanja u stojeći položaj, dijete počinje hodati uz namještaj te postupno hvata ravnotežu, postaje sigurnije i radi svoje prve korake.
Naravno, to je neki okvirni razvoj uzet iz prosjeka i neka djeca će određene vještine usvojiti ranije, a neka kasnije i zaista im treba dati vremena, stimulirati i poticati njihov razvoj, ali isto tako i provjeriti zbog čega neke vještine kasne te otkloniti sumnju postoji li neki dublji uzrok kašnjenja.
Mi smo s našom djevojčicom krenuli vježbati u dobi od nekih dva i pol mjeseca, nakon upute neuropedijatra koji je potvrdio moje sumnje i vidio da je kod nje prisutan fluktuirajući tonus mišića. Fluktuirajući tonus mišića – što sad to znači?
Procjena tonusa mišića kod beba i razvojne vježbe
Roditelji vježbača jako dobro barataju ovim pojmovima, no sigurna sam da su se i nevježbači ili mladi roditelji već susreli s procjenom tonusa svojih beba.
Tonus mišića odnosi se na silu kojom se mišić odupire istezanju, a podrazumijeva mišićnu napetost koja održava tijelo u prostoru.
Ukoliko je tonus mišića prejak i otežava ili onemogućava kretanje – govorimo o hipertonusu, a ukoliko je tonus preslab i utječe na smanjenju stabilnost tijela – govorimo o hipotonusu.
Dijete s hipertonusom djeluje čvrsto, čak i prečvrsto, a može imati navedene simptome:
- teško savija ruke i noge,
- šake drži stisnutima i nakon trećeg mjeseca života,
- izvija se,
- zabacuje glavu unazad,
- križa noge,
- drži glavu čvrsto prije 3. mjeseca života,
- hoda na prstima…
Dijete s hipotonusom djeluje mlohavo i mlitavo te pretjerano opušteno, a mogu se javiti i sljedeći simptomi:
- kasni u usvajanju motoričkih aktivnosti – kasnije drži glavu, kasnije se rotira puže i hoda, malo se kreće, često protestira u potrbušnom položaju…
Da stvari ne bi bile prejednostavne, postoji i fluktuirajući tonus – izmjenjivi tonus mišića kod kojeg je dijete malo hipertono, a malo hipotono.
Pedijatar će na svakom sistematskom pregledu promatrati dijete i procjenjivati tonus te, ukoliko se pokaže sumnja, uputiti dijete dječjem fizijatru koji tada određuje potrebu razvojnih vježbi.
Kod nas su najčešće metode razvojne rehabilitacije po Bobath ili Vojta metodi, no u proboju su i novije metode poput MNRI integracije refleksa, Emmett, Boven, Medek Cuevas, ABR-a i druge.
Važno je naglasiti da je svako dijete individua i da o djetetu ovisi koja metoda ili kombinacija metoda će mu najbolje odgovarati, a prognoze su svakako bolje što se prije teškoća detektira i ranije krene s vježbanjem.
Iskreno, imam osjećaj da više ne znam niti jednu bebu nevježbačicu. Najčešće svi barem neki kratki period vježbaju i to zaista više nije neki bauk, a s obzirom da je to i dio moje struke – već smo od početka koristili baby handling i neke elemente poticanja razvoja.
No ipak, kada smo službeno krenuli “vježbati” i nakon našeg prvog posjeta fizioterapeutici, došla sam kući razbijena, umorna i izbezumljena. To je bilo u petak i sjećam se da sam malenu u subotu i nedjelju gurala tati u ruke i nisam je imala snage ni volje podići jer sam se bojala da to radim krivo. Srećom, on je moja čista suprotnost i iako do tada nije imao pojma o vježbanju, pristupio je tome totalno inženjerski i sve odradio bolje od mene. Meni su trebala ta dva dana da se sredim i uvjerim da je sve ono što sam i do sada radila bilo dobro, a uz dodatnu podršku bit će još ispravnije i bolje te iz vlastitog iskustva želim uputiti nekoliko savjeta roditeljima koji tek počinju s vježbama:
Slušajte sebe i svoj instinkt
Mislim da nema mlade majke koja se nije susrela s dobronamjernim savjetom: “Daj mu malo čajeka” ili “Bude ti bolje spavala ako joj daš bočicu”. E, pa za nas vježbače sveti gral savjeta je “Ma tko je s nama vježbao, a gle nas – dobro smo ispali”.
Vjerojatno ste i sami nesigurni i zbunjeni, ali nemojte dati vas okolina pokoleba. Danas, kada nam je, na svu sreću, dostupna podrška u rastu i razvoju djece i kada su nam dostupne informacije zaista nema smisla da guramo glavu u pijesak i nadamo se najboljem, a ništa ne činimo. I moja baka je živjela u vremenu kada su se bebice od nekoliko tjedana ostavljale u košari pod drvetom kako bi žene mogle raditi u polju – i da, dobro su ispali, ali hoćemo li to danas ponavljati?!
Ja sam totalni antitalent za sport, a u razgovoru s mamom saznala sam da nikad nisam puzala. Tada se nije znalo koliko je to važna razvojna faza i nikad nisam bila poticana na to jer sam ubrzo prohodala i da, dobro sam ispala, ali zaista ne želim da i moja kćer bude totalni antitalent, da se boji lopte i da se lažnim smiješkom pravi da nije bitno što nije prva izabrana u ekipu. Želim joj da s tatom osvaja vrhove planina dok im ja mašem sa sigurne udaljenosti u planinarskom domu i tamanim štrudle. Upravo zato smo toliko vježbali, iako bi vjerojatno “dobro ispala” i bez toga.
Pitajte sve što vam padne na pamet
Pronađite terapeuta koji vam ulijeva povjerenje. Ponekad ćete ih promijeniti nekoliko – što ne znači da su to loši terapeuti, već je lutrija pronaći nekoga s kime ćete kliknuti i vi i beba.
Budite dosadni, sto puta pitajte, snimajte pokrete i budite sigurni da vam je sve jasno kako biste izbjegli situacije “Kako je ono išlo?!” kad dođete kući ili, još gore, neispravno izvodite vježbu.
Vi to možete!
Pojam vježbanje zvuči grozno i teško, ali to nije nešto strogo i striktno propisano, nešto što morate izvoditi u točno određeno vrijeme i točno određeni broj puta.
Kod beba se to odnosi na pravilno podizanje i postupanje u svakodnevnim situacijama, tako da to zaista nije nešto što i inače ne biste radili, ali, uz pravilno vođenje i usmjeravanje od strane stručnjaka, bit ćete sigurni da to izvodite ispravno.
Pustite bebu da sama istražuje na podlozi, podiže glavu, jača vratne, ramene i potrbušne mišiće te se rotira, a vi budite tu da osigurate da te pokrete izvodi na pravilan način.
Sasvim sigurno – ponekad ćete imati lošije dane, beba će plakati, učinit će vam se da duže vrijeme nema napretka, ali vjerujte – svaka minuta i svaki trud uskoro će vam se isplatiti, stoga ne odustajte!
Svakodnevnim vježbanjem i radom rezultati sasvim sigurno neće izostati i većina djece neće imati posljedice na kasniji motorički razvoj.
IZVORI: 1 https://fattorini.hr/kako-pratiti-motoricki-razvoj-djeteta-u-prvoj-godini-zivota-prepoznajte-znakove-odstupanja-od-idealnog-razvoja
