Hepatitis, odnosno, upalna bolest jetre, uzrokovan je određenim lijekovima, bolestima, alkoholom te infekcijama. Njegov najčešći uzrok je virus hepatitisa, a najpoznatiji su: hepatitis A, hepatitis B te hepatitis C. Razlikujemo akutni i kronični hepatitis B.
Što je hepatitis B?
Hepatitis B je zarazna bolest uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV) koji oštećuje jetru. Može trajati do nekoliko tjedana, ali u slučaju da organizam ne uspije pobijediti virus, može se razviti u kroničan hepatitis B. Akutni hepatitis B može trajati i do pola godine te varira od blažeg prema težem obliku. Otkriven je 1963. godine analizom krvi australskih domorodaca.
Trećina svjetske populacije zaražena je ovim virusom, a godišnje od njega umre oko 750,000 ljudi (čak 300,000 njih umire od raka jetre kao posljedice virusa). Riječ o virusu koji je trenutno i do stotinu puta zarazniji od virusa koji je uzrok AIDS-a, HIV-a. Najčešće se pojavljuje u zemljama istočne Azije i subsaharske Afrike gdje između 5%-10% ljudi biva kronično zaraženo.
Republika Hrvatska pripada zemljama s niskom pojavom hepatitisa B; godišnje oboli 50-ak ljudi i to zahvaljujući procjepljivanju čiji se početak preporučuje već prvog dana života.
Simptomi hepatitisa B
Prvi simptomi javljaju se kroz 30-180 dana. U početnoj fazi infekcije, većina ljudi ne osjeća nikakve simptome, dok se kod ostalih javljaju: povraćanje, umor ili bolovi u abdomenu te svi simptomi mogu trajati nekoliko tjedana. U slučaju da se simptomi pojave, dolaze i kao:
- blago povišena tjelesna temperatura
- gubitak apetita
- bol u zglobovima
- žutilo kože ili bjeloočnica
- tamna mokraća
Ako se osoba kroz 6 mjeseci ne uspije izliječiti od početnog, akutnog hepatitisa B, nastupa kronični hepatitis B koji za posljedicu najčešće ima cirozu ili zatajenje jetre, a rjeđe smrt.
Prijenos hepatitisa B
Zarazi su najviše pogodni adolescenti te osobe mlađe životne dobi, a virus hepatitisa B se najčešće prenosi izlaganjem otvorenih rana zaraženoj krvi.
Hepatitis B se prenosi se i:
- ubodom na zaraženu iglu
- nezaštićenim spolnim odnosom putem sjemene tekućine ili vaginalnog sekreta (analnim, oralnim i vaginalnim odnosima)
- dijeljenjem raznih stvari s osobom koja je zaražena, npr. britvice ili četkice za zube
- transfuzijom zaražene krvi
- dijalizom
- tetoviranjem ili stavljanjem piercinga nesterilnim predmetima
- s majke na dijete tijekom trudnoće ili poroda, katkada i dojenjem
Prema istraživanjima Svjetske Zdravstvene Organizacije, dojenje djeteta od strane majke zaražene virusom hepatitisa B ne predstavlja rizik od zaraze djeteta, ali problem se javlja onda kada se majka muči s krvarenjem ili oštećenjem bradavica gdje dijete uz mlijeko, najčešće unese i zaraženu majčinu krv te se time javlja opasnost od zaraze
Infekcija može biti dijagnosticirana tek 30-60 dana nakon zaraze, a dijagnoza se ustanovljuje putem krvnih pretraga.
Prevencija hepatitisa B
Infekcija može biti prevenirana cijepljenjem, i to u tri navrata, budući da će se time u 95% slučajeva tijelo osigurati i proizvesti dovoljno antitijela kao zaštitu, a prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, prvo cijepljenje trebalo bi biti odrađeno već do 6. mjeseca života. Nakon toga, liječnici savjetuju cijepljenje adolescentima oko navršene 19.-e godine života te kod odraslima koji su pod rizikom od zaraze ovim virusom.
U rizičnu skupinu pripadaju osobe koje:
- su zaposlene u zdravstvu i rukuju nesteriliziranim medicinskim pomagalima
- primaju transfuziju krvi ili dijalizu
- su promiskuitetne
- dijele životni prostor s drugom, zaraženom osobom
- putuju u države u kojima je raširen virus hepatitisa B
Ipak, cijepljenje se ne preporučuje osobama koje su imale alergijsku reakciju na bilo koje primljeno cjepivo te osobama koje su alergične na kvasac, budući da je on sastavni dio cjepiva.
Moguće je primiti i kombinaciju cjepiva koje štiti i od hepatitisa A i od hepatitisa B, u tri navrata kroz period od 6 mjeseci.
Zaštita trudnica od hepatitisa B
Svaka trudnica, koja redovno odlazi na preglede, bit će podvrgnuta raznim krvnim testovima, kroz koje će se, između ostalog, testirati i na prisutnost virusa hepatitisa B, budući da su trudnice potencijalni prijenosnici infekcije na svoje dijete. Time će se osigurati pravovremeno liječenje djeteta i sprječavanje prijenosa virusa.
Ako se ustanovi da je trudnica zaražena virusom, dijete će kroz 12 sati nakon poroda primiti cjepivo te imunoglobulin (HBIG) kojima će se pokušati spriječiti razvoj kroničnog hepatitisa B, a koji pak, može prouzročiti niz zdravstvenih problema kasnije u životu. Kroz sljedećih 6 mjeseci života, dijete će primiti još tri dodatne doze cjepiva, ovisno o njegovoj kilaži i sveukupnom razvoju.
Hepatitis B – kako izgleda njegovo liječenje?
U 95% slučajeva, imunološki sustav zaražene osobe sposoban je samostalno se obraniti od infekcije i eliminirati virus uz pomoć proizvedenih antitijela. Ne postoji jedinstveni lijek kojim bi se liječio akutni hepatitis B, ali liječnici oboljelima najčešće savjetuju mirovanje, konzumiranje zdrave hrane te povećan unos tekućine.
Kod kroničnog hepatitisa B, liječenje je potrebno, budući da je liječniku u cilju smanjiti rizik pojave ciroze ili raka jetre kod oboljelih. Osobe kod kojih je alanin-aminotransferaza (ALT), odnosno, marker oštećenja jetre, u konstantnom porastu, kandidati su za terapiju. Ona traje 6-12 mjeseci, ovisno o kompletnom zdravstvenom stanju te rezultatima krvnih pretraga.
Danas postoje različiti lijekovi kojima se može utjecati na eliminaciju virusa (Adefovir, Entekavir, Lamivudin,…), no, nažalost, niti jedan lijek ne može u potpunosti izliječiti infekciju hepatitisa B, ali može zaustaviti replikaciju virusa te spriječiti daljnja oštećenja jetre. Važno je ići na redovite preglede kako bi zdravlje jetre bilo pod kontrolom jer i najmanja promjena može utjecati na razvoj ciroze ili raka.
Budući da je jetra organ koji procesuira sve tvari koje čovjek unosi u sebe, onima s kroničnim hepatitisom B savjetuje se maksimalno izbjegavanje alkohola te obavezne konzultacije s liječnikom prilikom konzumiranja raznih dodataka prehrani.
Koje su posljedice hepatitisa B?
Kada osoba preboli hepatitis B, njeno tijelo razvije antitijela koja ga štite od virusa kroz cijeli život. Nažalost, oni koji se zaraze virusom u ranom djetinjstvu ne mogu se izliječiti od hepatitisa B zbog toga što tijelo nije moglo razviti antitijela kao zaštitu.
Kronični hepatitis B rezultira cirozom jetre, rakom jetre, a katkada i smrću te se procjenjuje kako godišnje zbog njega umire oko 1800 ljudi.
Ciroza jetre
Ciroza jetre je kronična bolest jetre prouzrokovana alkoholizmom ili virusom hepatitisa B i C gdje njeno tkivo biva oštećeno te dolazi do propadanja njene funkcije. Simptomi se javljaju tek onda kada je ona većim dijelom oštećena, a najčešći su:
- umor
- smanjena dlakavost kod muškaraca
- povećane grudi kod muškaraca
- oticanje nogu
- gubitak na težini
- proširene vene
- blago krvarenje
- nakupljanje tekućine u abdomenu
- zaboravnost
- poteškoće u govoru
Jetra je najveća žlijezda u ljudskom tijelu koja skladišti hranjive tvari, pročišćava krv te eliminira toksine. Uz to, ima sposobnost samoobnavljanja kako bi što duže pomagala u detoksikaciji metabolizma.
Hepatocelularni karcinom ili primarni rak jetre
Hepatocelularni karcinom javlja se kod onih koji boluju od ciroze, ali i hepatitisa B ili C. Simptomi su: gubitak tjelesne težine, bol u abdomenu ili pogoršanje ‘stabilne’ ciroze te on najčešće i nastaje kao pogoršanje ciroze. Uz to, najveći je krivac za smrt ljudi koji su prethodno bolovali od ciroze jetre.
Dijagnosticira se na temelju vrijednosti α–fetoproteina (AFP) ili biopsijom jetre. Liječenje ovisi o veličini i rasprostranjenosti tumora te o stadiju u kojem se nalazi; u ranom stadiju moguća je kirurška resekcija segmenta jetre oštećenog tumorom ili transplantacija jetre. U srednjem ili uznapredovalom stadiju karcinoma pokušavaju se ublažiti simptomi karcinoma te usporiti rast tumora.
Koja je razlika hepatitisa A, hepatitisa B i hepatitisa C?
Sve tri vrste hepatitisa uzrokovane su trima različitim vrstama virusa. Iako svaki od njih uzrokuje slične simptome, oni se razlikuju po načinu prijenosa i različitom utjecaju na jetru. Najbolja dijagnoza postavlja se nakon temeljitih krvnih pretraga i, katkad, biopsije jetre.
Hepatitis A pojavljuje se samo u akutnom obliku te ne može postati kronična bolest. Od ove infekcije ljudi se najčešće izliječe bez prepisane terapije. Poznat je i kao ‘bolest prljavih ruku’, budući da se prenosi oralno-fekalnim putem, najčešće kod djece i mladih. Njegov najčešći simptom je žutica, a virus se širi zagađenom hranom i vodom.
Hepatitis B i hepatitis C također mogu početi kao akutne infekcije, ali kod nekih ljudi, virus ostaje u tijelu te rezultira kroničnom bolešću i dugotrajnim oštećenjima jetre. Prenose se na gotovo isti način, no hepatitis C, kao kroničan oblik, u ljudskom organizmu može postojati i do 10-ak godina bez da se pojavljuju ikakvi simptomi
Postoje cjepiva kojima se može prevenirati pojava hepatitisa A i B, no za hepatitis C to nije moguće zbog velike sposobnosti mutacije virusa. Ako je osoba bolovala od jedne vrste hepatitisa, i dalje se kasnije u životu može zaraziti drugom vrstom.
