Dekubitus se vrlo često naziva rane od ležanja, jer obično nastaje kod ljudi koji su imobilizirani ili se teško pomiču, primjerice kod starijih ili paraliziranih osoba, i to kao posljedica jakog i produženog pritiska podloge na tijelo, čime se oslabljuje krvna opskrba u tom dijelu tijela i zbog toga dolazi do stanične smrti odnosno koža polako odumire i stvaraju se otvorene rane, koje u nekim težim slučajevima nikada ne zacijele.
Kada postoji povećan rizik od razvoja dekubitusa?
Treba naglasiti da nema opasnosti od dekubitusa sve dok postoji nekakav automatizam za mijenjanjem položaja kada se počne osjećati prekid cirkulacije te umrtvljenje tkiva, ali se u nekim slučajevima, primjerice kod oštećenja leđne moždine, gubi taj automatizam te tada može doći do dekubitusa.
Oštećenja kože najčešće nastaju na mjestu stalnog pritiska izbočenih dijelova tijela, a osobito u slabinskom dijelu, na bokovima, petama, zatiljku, laktovima i lopaticama, odnosno dijelovima tijela koji su u direktnom dodiru s podlogom (bilo da je riječ o krevetu, udlagi, invalidskim kolicima i slično).
Najugroženiji su bolesnici s oštećenim živčanim sustavom, nepokretni, s mentalnim oštećenjima i iznemogli od dugotrajne bolesti. Oni radi gubitka osjeta boli i iscrpljenosti ne pomiču tijelo pa se pritisak koštanih izbočenja na oslabljeno kožno, potkožno i mišićno tkivo povećava, a često dolazi i do dubljeg oštećenja mišićnog tkiva odnosno raznih infekcija.
Čimbenici koji mogu pogoršati opće stanje bolesnika i ubrzavaju pojavu i razvoj dekubitusa su tjelesna neaktivnost, slaba cirkulacija, neuhranjenost, slabokrvnost i česte infekcije
Kako se određuje stupanj rizika kod dekubitusa?
Određivanje stupnja rizika razvoja dekubitusa dio je cjelovita pristupa svakom bolesniku. Danas se u kliničkoj praksi koristi nekoliko podjela prema kojima se određuje cjelokupni rizik za bolesnika, a u praksi se najčešće koristi stupnjevanje prema šest čimbenika rizika, a to su osjetna percepcija, vlažnost, stupanj fizičke aktivnosti, mobilnost, prehrana, trenje i sile vlaka.
Razvoj simptoma kod dekubitusa
- U prvom stupnju razvoja bolesti karakteristično je površinsko crvenilo kože, koje će vrlo brzo proći ako se na vrijeme primjeti te se poduzmu sve potrebne mjere liječenja.
- U drugom stupnju se pojavljuju površinski mjehurići, a oštećenje zahvaća dublje slojeve kože.
- U trećem stupnju razvoja oštećenja, kada ono zahvati sve slojeve kože, postoji velika opasnost od infekcije i potrebne su brzi higijensko-dijetetski postupci kako bi se spriječio daljnji razvoj dekubitusa.
- Četvrti stupanj razvoja karakteriziraju oštećenja potkožnog tkiva, mišića, tetiva i kosti i vrlo često je potrebna kirurška obrada rane.
Prevencija dekubitusa
Liječenje dekubitusa je veoma složen i dug proces koji zahtijeva angažiranje liječnika različitih specijalnosti, zato je prevencija kod dekubitusa najvažnija, a u tom dijelu posebno važnu ulogu ima medicinska sestra, koja bolesniku pruža svu potrebnu njegu, i ujedno provodi sve mjere koje mogu pomoći da se spriječi nastanak ili u najgorem slučaju razvoj oštećenja.
Pravilna njega ležećeg bolesnika uključuje redovitu promjenu položaja kojom se potiče cirkulacija, podloga na kojoj bolesnik leži mora biti meka kako bi se umanjio pritisak tijela, presvlaka ležaja mora biti dobro zategnuta, mekana, suha, čista i bez nabora, a također je poželjno nositi rublje bez nabora.
Najvažnija mjera svakako je redovita higijena, dakle pravilan odabir medicinske kozmetike, pažljivo brisanje tijela i naravno njega kože prirodnim balzamima, primjerice na bazi nevena, koji pospješuje zacjeljivanje rana, propolisa, shea maslaca ili pčelinjeg voska.
Također, potrebno je barem jednom dnevno pažljivo prekontrolirati mjesta koja su najizloženija pritisku te svakih sat do dva vremena mijenjati položaj bolesnika s lijevog na desni bočni položaj, a također bi bilo dobro uvrstiti aktivne ili pasivne vježbe kada je to moguće, kako bi se popravila cirkulacija.
Osim toga, u poboljšanju cirkulacije može pomoći i terapijska masaža, koja povećava protok krvi i opskrbu tkiva.
Važna je i pravilna prehrana, što uključuje povećan unos bjelančevina, vitamina (posebno vitamina A i C), kalcija, albumina te elemenata koji sudjeluju u transportu kisika, kao što su cink, željezo i bakar, a uz pravilnu prehranu također treba povećati i unos tekućine.
Liječenje dekubitusa
Jednom kada se na koži otvori rana, pokrivanje gazom može pomoći u zacjeljivanju. Najčešće se koristi gaza obložena teflonom ili gaza natopljena vazelinom jer se ne lijepi na ranu koja zarasta.
Za duboke rane, od pomoći mogu biti posebni zavoji koji sadrže materijal poput želatine. Ako su rane inficirane ili se iz njih cijedi tekućina, odumrlo i zaraženo tkivo može se ukloniti ispiranjem, nježnim pranjem sapunom ili uporabom dezinficijensa kao što je povidonjod. Međutim, pregrubo čišćenje usporava izlječenje.
Kontrola infekcije obuhvaća i uzimanje antibiotika prema preporuci liječnika, a u slučajevima kada se inficiraju kosti ispod rane, može biti potrebno i višetjedno antibiotsko liječenje jer se infekcija može širiti krvnom strujom.
Uz antibiotsku terapiju, primjenu različitih obloga i lokalnih pripravaka, u liječenju svakako mogu pomoći i elektromagnetska terapija, ultrazvučna terapija te liječenje negativnim tlakom.
Kirurško liječenje uključuje uklanjanje odumrlog tkiva skalpelom, a u nekim slučajevima se umjesto toga mogu rabiti kemijska sredstva, no ona su općenito manje temeljita od skalpela.
Duboke dekubituse teško je liječiti. U nekim slučajevima nužno je presađivanje zdrave kože na oštećeno područje, ali nažalost, ta vrsta kirurškog zahvata nije uvijek moguća, a naročito kod starijih ljudi koji su pothranjeni.
