Kada dijete po prvi puta krene u vrtić, polako počinje shvaćati razliku između slobodnog vremena i vremena kojeg mora provoditi na mjestu koje mu je do tada bilo nepoznato.
No, odlaskom u prvi razred osnovne škole razlika između vremena provedenog u radu i slobodnog vremena počinje se izoštravati. Tada dijete počinje razumjeti da kada dođe kući nakon škole postoje obaveze koje mora napraviti (domaći rad, projekt, seminar i slično), a postoji i nešto što se zove slobodno vrijeme.
Vjerujte mi, prema vlastitom iskustvu učenici do 4. razreda itekako nauče cijeniti svoje slobodno vrijeme i nikako ne vole da ih se tada „zamara“ obavezama. Na prvi pogled govorenje o slobodnom vremenu ne čini se toliko važnim, ali je zapravo neopisivo važno za djetetov psihofizički razvoj.
Ovu temu odabrala sam upravo zbog toga što smatram da je od velike važnosti, ne samo za učenike, već i za roditelje koji u mogu utjecati na način provođenja slobodnog vremena njihovog djeteta i učiniti ga kvalitetnim. Slobodno vrijeme i njegova kvaliteta veoma je važno za dijete od najranije dobi pa sve do kraja školovanja, ali i dalje u životu.
Obitelj kao prva okolina
Obitelj je prva okolina u kojoj dijete uči provoditi slobodno vrijeme pa je ona i prva koja ga mora tome naučiti.
Živimo u digitalnom dobu i moramo toga biti svjesni te prihvatiti situaciju kakva jest. Djeci su najzanimljiviji mobiteli, televizori, igrice, računala i slično. Nema u tome ništa loše, to može svakako biti jedan vid zabave i provođenja slobodnog vremena, ali ne u cijelosti.
Dijete ne smije i ne može provesti sate pred ekranom, a da roditelj ne reagira na takvu aktivnost. Apsolutno je neophodno djetetu ukazati na ljepotu prirode, parka, igrališta, društva. Nije li to ono iskreno u životu? Nisu li upravo to uspomene koje želite da dijete pamti cijeloga života? Mislim da se slažemo, ili se barem nadam.
Uloga škole i učitelja u razvijanju svijesti o slobodnom vremenu
Kao što sam napomenula, dijete dolazi u školu u kojoj se po prvi put susreće s pojmom radno i slobodno vrijeme. Učenik shvaća da vrijeme kada je na nastavi i kada piše domaću zadaću spada pod radno vrijeme. Sve ostalo je slobodno vrijeme.
Smatram kako je važno da učitelj zna razvijati svijest o slobodnom vremenu kod svojih učenika. Nije poanta školovanja da učenik provede dan i noć za knjigom. Upravo suprotno, poanta je da dijete cijeni svoj uloženi trud nakon kojeg će se kvalitetno odmoriti i družiti sa svojim vršnjacima.
Dijete u školi, osim što dobiva važne informacije, provodi vrijeme u druženju s vršnjacima. U razredu ono komunicira, stječe prve prijatelje s kojima će kasnije provoditi vrijeme izvan nastave. Osim vršnjaka, dijete dolazi u kontakt sa starijim osobama (učitelj, pedagog..) koji mu mogu pomoći u razvijanju i otkrivanju hobija kojim bi se moglo baviti u slobodno vrijeme.
Učitelj u suradnji s roditeljima mora znati načine na koje će pomoći učenicima da razviju svijest o kvalitetno provedenom slobodnom vremenu. Razne izvannastavne aktivnosti poput sporta, natjecanja u znanju, igara, mogu ukazati djetetu na načine provođenja slobodnog vremena.
Baveći se sportom u sklopu izvanškolske aktivnosti djetetu se razvijaju fizičke sposobnosti, ali i sposobnost surađivanja s drugima, natjecateljski duh i svijest o poštivanju pravila.
No pazite! Ne valja pretjerivati i upisati dijete na bezbroj aktivnosti, time se postiže kontraefekt. Dobro je omogućiti mu odabir, ako mu se ne svidi, upisati ga na nešto drugo, neka istražuje svoje potencijale. Međutim, potrošiti cijeli dan na nebrojeno mnogo izvanškolskih aktivnosti zapravo u konačnici rezultira umorom i demotivacijom u školi. Zato bi roditelji trebali biti ti koji će znati povući granicu i uspostaviti ravnotežu.
Pozitivan utjecaj kvalitetnog slobodnog vremena
Kvalitetno provedeno slobodno vrijeme imat će pozitivni utjecaj na razvoj djeteta. Slobodno vrijeme koje se provodi u igri s vršnjacima utječe na razvoj djetetovog socijalnog života.
Isto tako, slobodno vrijeme se može provoditi i u čitanju, pisanju, uživanju u nekom hobiju koji razvija djetetove sposobnosti te na taj način utječe na njegov daljnji razvoj.
Najvažnije od svega je doznati što djetetu najviše odgovara, u kojoj aktivnosti se istinski pronalazi i omogućiti mu obavljanje iste. Trebalo bi inzistirati da takva aktivnost čim manje podrazumijeva mobitele, računala i televizore, ali nije nužno zabraniti djetetu isto.
Digitalna tehnologija je svuda oko nas i normalno je da je djetetu najprivlačnija, no ne bi trebala u potpunosti zamijeniti druge aktivnosti. Potrebno je pronaći ravnotežu i postići dogovor s djetetom. Komunikacija je uvijek bila i bit će ključ dobrih odnosa.
Na posljetku, roditelji mogu svojom inicijativom pokazati djetetu prednosti boravka u prirodi. Pronađite vremena za šetnju, odlazak u park i igru. To su sjećanja koja želite priuštiti svome djetetu, a u konačnici i sami sebi.
