Baš kada pomislite da je vaše dijete u stanju da se ponaša odraslije ili barem zrelije nego što je nekad bilo, ono vas iznenadi malim lažima, pretvara se da vas ne čuje ili se učestalo baca u plač bez ikakva razloga.
Laži mogu biti male, poput- Da, napravio sam svoj krevet; ili velike- Ne, nisam udario svoju sestru. Ali, vi znate da to što ste čuli nije istina.
Zašto djeca to rade?
Pitanje koje si roditelji postavljaju jest – zašto se moje dijete najednom ponaša tako? Odgovor na to pitanje je obično vrlo jednostavan. Ili se boje kazne koja bi mogla uslijediti jer smatraju da vam se drugačiji odgovor ne bi svidio ili se boje da će vas razočarati.
Ponekad djeca zadirkuju prijatelje, braću, sestre ili druge članove obitelji (nenasilničko ponašanje). To rade iz razloga što im je to vrlo zabavno ili budi u njima osjećaj snage.
Što učiniti u tom slučaju?
Vrlo je važno da pomognete djetetu da ne ide predaleko s tim zadirkivanjem te da ga naučite da su ljudi osjetljivi na neprikladno ponašanje.
Kada vaše dijete zadirkuje nekoga tko mu se ne sviđa, odvedite ga na stranu te mu pokušajte objasniti kako bi se ono osjećalo na mjestu te osobe.
Pokušajte u njemu razviti vještinu osjetljivosti na tuđe reakcije. Ako zadirkivanje ide predaleko, također trebate intervenirati kako biste spriječili ponavljanje takvog ponašanja.
Razgovarajte s djecom o tome što je u redu, a što nije, pokušajte mu usaditi granice dobrog i pristojnog ponašanja. Pokušajte mu objasniti da nisu svi ljudi isti te da ne reagira svatko isto na upućene riječi ili ponašanje. Nemojte umanjivati djetetove greške, već mu pokušajte dočarati što njihovo ponašanje uzrokuje kod drugih.
Ono s čime se mnogi roditelji susreću jest djetinjasto ponašanje ili ignoriranje roditelja. Najčešći razlog tomu jest da djeca traže pozornost. To je obično prolazna faza kod djece, no nikako nije zanemariva. Ponovno jest najbolje takve situacije rješavati razgovorom. Objasnite djetetu da kada mu se obraćate da je pristojno da vas sluša, i da se ono ne bi osjećalo dobro kada bi netko ignorirao njega.
Kod djece je također uobičajeno da upadaju u razgovore, odnosno prekidaju ljude dok pričaju. I u ovom slučaju djeca traže pozornost. Ovdje je bitno da im objasnite kako moraju čekati svoj red na razgovor; odnosno da slušaju kada netko priča ako očekuju da se i drugi ponašaju prema njima tako.
Dakle, zaključak svega jest da je bitna komunikacija na relaciji roditelj- dijete. Bitno je da dijete shvati kako ste mu vi autoritet i da ste vi osoba koja postavlja pravila.
Učeći dijete osnovnim pravilima koja mora poštovati kod kuće (poput spremanja igračaka, odijevanja prije doručka, pospremanja sobe i drugog) učite ga i razmišljanju o njegovu ponašanju u drugim situacijama u kojima će se naći. Tu je dakako vaša uloga najbitnija.
