Očevi se često doživljavaju kao sporedni roditelj. Još uvijek se smatra da je mama ta
koja ima zadaću da brine i odgaja djecu, a tata da skrbi za financijsku sigurnost obitelji i
njezinu dobrobit.
Međutim, očevi su iznimno važni za psihofizički razvoj djece. U današnjem društvu, tate su često jedina pomoć mamama jer više nema velikih obitelji gdje svi međusobno brinu o djeci.
Mnoge mame nažalost podsvjesno odgurnu tate od sebe. Vrlo često čujemo da one i beba spavaju zajedno u krevetu, a tata završi na kauču.
Mame to rade dobronamjerno želeći ih poštediti neprospavanih noći, ali zapravo rade svima medvjeđu uslugu. Beba poistovjeti dojenje i mamu sa spavanjem i razvije loše navike koje s vremenom počinju stvarati probleme. Sve to vrijeme, mame nisu ni svjesne da u kući imaju pravog stručnjaka za smirivanje mališana.
Kada se radi o babyhandlingu mame su vrlo nježne i blage, a istina je da uznemirena
beba želi i voli osjetiti energičnost i čvrst dodir roditelja. To joj ulijeva povjerenje i
pruža osjećaj sigurnosti. Sjetite se samo kakav vam dojam ostavlja osoba koja ima
čvrsti stisak. Zasigurno vam djeluje kao puna samopouzdanja i odaje dojam osobe koja zna što radi.
Tate i kasnije imaju veliku ulogu. Mnogo bolje postavljaju pravila nego mame. Mnogo
su dosljedniji u njihovom provođenju, te puno bolje održavaju granice u odgoju.
Mame računaju na dječji razum i logički im pokušavaju objasniti pravila. A djeca nemaju
dovoljno razvijenu loogiku da bi ih mogla shvatiti.
Tate često utječu na dijete i kroz igru, pri čemu često ni sami nisu toga svjesni. Njihova
igra je često ispunjena uzbuđenjem i neočekivanim situacijama. Upravo kroz takvu igru pomažu djetetu da se nauči nositi s emocijama i da nauči kontrolirati svoje ponašanje.
Recimo, tata je pobijedio u utrkivanju i dijete je iznimno ljuto, te želi ga udariti, ali ipak se suzdržava od toga. Upravo kroz igru s tatom, djeca najlakše i najbrže nauče koje
ponašanje je prihvatljivo, a koje ne.
Tate imaju i veliku ulogu u razvoju samopouzdanja kod djece. Dok mame brinu da se
dijete ne ozlijedi, tate su tu da ga potiču da testira svoje granice. Sjetite se samo jednog popodneva u parku. Tko nagovara mališane da se popnu na drvo ili još brže vrte na vrtuljku? Dok se mamama diže kosa na glavi od pomisli koja ozljeda bi se mogla
dogoditi, tate uživaju s osmjehom od uha do uha.
Sve to kod djece potiče natjecateljski duh, samostalnost i želju za uspjehom, te
spremnost da preuzmu rizik na sebe i nauče se nositi s neuspjehom. Dijete možda neće iz prvog pokušaja uspjeti preći neku prepreku u parku, ali uz tatin poticaj i pomoć, neće odustati, već će ustrajati dok god ne uspije, a upravo je to recept za kasnije uspjehe u životu.
