Može se reći da se danas dosta toga poremetilo vezano za odgoj djece. Nekada su tu pomagali brojni članovi uže i šire obitelji, a danas je to sve na leđima roditelja. Međutim, sve češće se susrećem s roditeljima koji odbijaju pomoć djedova i baka i umjesto toga radije se odlučuju za strance – dadilje.
S jedne strane, u potpunosti ih razumijem. Oni imaju tendenciju da ne poštuju odluke roditelja, da dopuštaju unucima da rade što hoće, da udovoljavaju svim mogućim prohtjevima mališana. Pa kada dijete dođe kući nakon vikenda ili malo dužeg boravka, roditelji ga moraju naprosto preodgojiti. Dadilje pak rade sve što od njih poslodavac/roditelj zahtjeva i traži. Poštuju sva pravila i ne propitkuju ih. Ponašaju se i čine sve ono kako roditelji žele.
Upravo to kasnije može biti problem. Naime, dijete nema priliku suočiti se s različitim ponašanjima, reakcijama, s različitim granicama i pravilima. Naprosto nema gdje ni kako naučiti kako svoje ponašanje prilagoditi danom trenutku. Vjerujem da su mnogi od vas uočili kako je dijete s vremenom jako dobro naučilo što može kod kuće i koja pravila vrijede, a što može kod djeda i bake ili pak u vrtiću.
Zašto je dobro uključiti bake i djedove u odgoj djece?
Ako imate djedove i bake, iskoristite njihovu želju da budu oko vaših mališana. Naime, to ima i velike koristi kako za djecu tako i za njih.
Sveučilište u Oxfordu je čak provelo istraživanje na tu temu i otkrilo nekoliko bitnih koristi za koje vjerujem mnogi nisu znali. Tako su ustanovili da djeca koja su bliska sa svojim djedovima i bakama, imaju manje problema s kontrolom emocija i ponašanja.
Također se puno bolje nose s traumatičnim događajima poput razvoda ili bullyinga.
Pokazalo se da priče o djetinjstvu djedova i baka itekako pridonosi razvoju otpornosti kod djece. Na taj način djeca uče da i drugi prolaze kroz teška razdoblja u životu i da ih je uz trud moguće nadići. To djeci daje i osjećaj kontrole nad vlasitim životom i podstrijek za dalje.
Na slijedeću korist, mnogi zaboravljaju, a itekako je važna. Svi mi ćemo jednog dana ostarijeti, a kako će se djeca tada odnositi prema nama, ovisi kakav su odnos razvila s djedovima i bakama. Djeca koja imaju bliski odnos s njima, razvijaju empatiju prema starijima, razumijevanje i spremnija su im pomoći. Jednom riječju neće nas strpati u neki starački dom i posjećivati nas samo za blagdane.
Ne smijemo zaboraviti ni na djedove i bake. Svima nama je u interesu da su što duže vitalni. Istraživanja su pokazala da druženje s unucima uvelike pridonosi njihovom boljem zdravlju i raspoloženju. Također se pokazalo da oni koji se redovito druže s unucima, odnosno koji ih čuvaju, da žive u prosjeku pet godina duže.
Zato ako želite da su vaši roditelji što zdraviji, pokretljiviji i samostalniji, a djeca prilagodljivija i otpornija na pritiske okoline, dovedite ih djedovima i bakama na čuvanje.