Svi znamo da dojenčad i djeca plaču te da neka djeca plaču znatno više od druge. Sama spoznaja da je dječji plač uobičajen ne znači da se, kao roditelji, uvijek s tim lako nosimo. Dobra vijest je da djeca plaču sve manje kako rastu i razvijaju druge načine komunikacije.
Plač kod beba
Bebe plaču od prvog trenutka nakon izlaska iz sigurnosti majčinog trbuha. Plač im je jedini način komunikacije.
Moja beba plače bez prestanka!
U prosjeku jedna od deset beba puno plače. Pod puno stručnjaci smatraju više od tri sata dnevno. Bebe do godine dana najčešće plaču popodne i navečer. To može biti jako stresno pogotovo jer su u to vrijeme i sami roditelji već umorni od dnevnih obaveza.
U tom razdoblju može vam se činiti da vaša beba stalno plače i ne spava! Pokušajte voditi dnevnik nekoliko tjedana. Zapisujte koliko beba spava, koliko jede, kada najviše plače, kada najmanje plače, što radite neposredno prije odlaska na spavanje.
Na taj način možda uočite neke obrasce ponašanja koji mogu utjecati na rutinu (na primjer: nekoliko dana za redom je tata dolazio doma trenutak prije nego što je beba krenula na spavanje, tata je želio provesti malo vremena s bebom u maženju i igranju što je produžilo vrijeme spavanja te je beba postala nervozna i na kraju nije mogla zaspati satima kasnije).
Ono što često još teže pada novim roditeljima su komentari drugih roditelja kako njihove bebe samo jedu, spavaju i gotovo ne plaču.
Jeste li takvo što iskusili i u trenutcima neispavanosti i stresa pomislili da s vama ili vašom bebom nešto nije u redu? Svaka beba je drugačija i to što češće plače ništa ne govori o vašim roditeljskim vještinama. Srećom postoje različiti trikovi koji mogu barem malo pomoći.
Ovo razdoblje intenzivnog plača će proći, vjerojatno i brže nego što vam se takvih stresnih i dugih dana čini.
Neutješan plač kod beba – kako pomoći
Je li beba gladna? Ponudite dojku ili bočicu. Ako beba ne želi jesti, možda želi samo sisati što je uobičajen način da se bebe umire. Ponudite dudu varalicu.
Treba li ju umiriti? Nosite bebu u položaju kolijevke ili u nosiljci. Šetajte, nježno ljuljajte bebu, šapućite joj ili joj pjevajte. Neka u sobi bude relativno tiho i zamračeno. Bebe vole bijele šumove poput zvuka fena ili usisavača. Mnogim roditeljima i bebama su pomogli bijeli šumovi tako da su snimili te šumove i objavili ih na internetu, kako bi izbjegli sve komplikacije oko donođenja usisavača ili višesatnog rada fena.
Je li beba (pre)umorna? Pokušajte ju uspavati ili umiriti povijanjem u pamučnu dekicu. Pri uspavljivanju može pomoći i masaža. Razodjenite bebu, ugrijte ruke i na njih nanesite malu količinu ulja (dječje ulje iz drogerije, maslinovo ulje ili kokosovo ulje) i nježno masirajte bebu. Mnoge majke govore da su njihovim bebama pri uspavljivanju pomogla i eterična ulja. Ako poznajete aromaterapeuta posavjetujte se koja su eterična ulja najbolja za malu djecu!
Plače li beba zato što joj je neudobno? Možda joj treba premotati pelenu ili zbog osipa osjeća nelagodu u pelenskom području. Također, novopečeni roditelji ponekad oblače novorođenčad slojevitije nego što je potrebno iz straha da je bebi hladno.
Beba plače nakon hranjenja? Istovremeno plače i izvija se? Grčevi kod beba jedan su od najčešćih razloga zbog kojih bebe plaču, bez obzira na način hranjenja. Kako prepoznati plače li vaša beba zbog grčeva i kako joj pomoći pročitajte u našem članku Grčevi kod beba.
Stavite bebu u nosiljku ili kolica i odite u šetnju ili se provozajte autom. Većina beba se tako umiri i zaspi. A i vama možda dobro dođe promjena okoline.
Ako vam je dan težak zamolite osobu od povjerenja da vam uskoči i pričuva bebu na kratko da možete predahnuti. Mnoge se mame ustručavaju reći da im je teško i da trebaju predahnuti iz straha od osude.
Povežite se s drugim mamama iz svoje okoline!
Sve ste pokušali, a beba nikako da se umiri? Najvažnije je da ne izgubite kontrolu i počnete bebu tresti ili udarati jer je to iznimno opasno. Statistike govore da je uzrok smrti kod 1 od 1000 beba upravo treskanje. Ono mnogo češće nema smrtnu posljedicu, ali izaziva različite druge zdravstvene posljedice (najčešće su to iščašenje ramena, oštećenje mozga i različite modrice).
Stavite bebu na sigurno u krevetić i izađite iz sobe. Popijte vode, duboko udahnite, pojedite nešto. Tih nekoliko minuta što će beba plakati ne mogu ju ugroziti, a to je možda ono što je vama potrebno kako bi preuzeli kontrolu nad svojim osjećajima.
Plač kod djece od jedne do tri godine
Do prvog rođendana vašeg djeteta naučili ste što sve signalizira plač vašeg djeteta. Znate kada ga nešto boli, kada je gladno, umorno ili mu je puna pelena. No odjednom vaš jednogodišnjak plače i jer mu je sladoled pao sa štapića, jer se vraćate iz šetnje drugim putem nego što je uobičajeno ili ste posvetili pažnju nekom drugom djetetu. Što sada?
Razloga za plač je mnogo, a u nastavku vam donosimo nekoliko svakodnevnih situacija i mogućnosti kako da se s njima nosite.
U jednom trenutku vaše se dijete sretno igra sa svojim igračkama,a trenutak kasnije glasno plače. Dok vi dojurite s drugog kraja sobe, plače je prestao i igra se nastavlja. Iznenadni plač je naizgled bez uzroka (iako se ponavlja relativno često u različitim situacijama) jer se dijete nije ozlijedilo, a njegove komunikacijske vještine još uvijek su ograničene da bi iskomuniciralo što se dogodilo.
U toj dobi kratke i intenzivne promjene raspoloženja su uobičajene i nemojte im posvećivati previše pažnje kako se ne bi pretvorile u obrazac ponašanja.
Promatrajte dijete i njegovo ponašanje, ali nemojte odmah reagirati (naravno kada dijete nije ozlijeđeno ili nekoj drugoj izravnoj opasnosti)
Djeca upijaju sve podražaje iz okoline uključujući sve ono s ekrana. Možda vam se čini da ne obraća pozornost na vijesti koje su na televiziji u pozadini jer se igra no najčešće to nije tako. Također djeca te dobi ne mogu razlučiti što je stvarno, a što ne.
Ako učestalo ili intenzivno plače, neraspoloženo je i nezadovoljno bez očitog razloga, obratite pozornost na sadržaj na televiziji ili drugom ekranu kojem je dijete izloženo.
Naučite dijete da imenuje osnovne osjećaje (poput sreće, tuge, umora, ljutnje i slično). Prolistajte slikovnice ili časopise i pokažite djetetu različite izraze lice. Imenujte osjećaje u drugim primjerenim situacijama kako bi se dijete naučilo izražavati. Podučavajte primjerom!
Idući put kada se rasplače, spustite se na djetetovu razinu, pogledajte ga u oči i pitajte “Što nije u redu? Jesi li ljut? Tužan? Dosadno ti je?”
Kada dijete ima odgovarajuće alate za komunikaciju vjerojatnije je da će ih koristiti umjesto da odmah brizne u plač.
Djeca ove dobi žele biti samostalna i mogu često plakati iz osjećaja frustriranosti. Osigurajte djetetu što više mogućnosti i prostora da bude samostalno, a vi se oboružajte strpljenjem. Osim će prorijediti epizode frustriranog plača, samostalnost je dugoročno iznimno korisna vještina za dijete.
Jednostavna metoda koja će djelovati kod sve djece ne postoji! Ono što je ključno u ovoj (a i u prethodnoj) fazi je da imate što više strpljenja.
Plač kod predškolaraca i djece školske dobi
Najveći dio djece do predškolske i školske dobi savlada većinu komunikacijskih vještina i mehanizama nošenja sa stresom da ne plaču često ili iz naočigled nepoznatih razloga.
Ako se vaše dijete nije naučilo nositi s razvojnim stresovima u prethodnim fazama vjerojatno će i dalje često plakati. U tom slučaju oboružajte se s još više strpljenja, razgovarajte sa stručnim timom u vrtiću ili školi i osvijestite koji su to alati potrebni vašem djetetu potrebni da se lakše nosi sa stresom.
Ideje i savjete možete pronaći i u nekoj od knjiga o roditeljstvu. Više možete pronaći u našem članku: Knjige za mame i tate – o trudnoći, porodu, prvim danima života i odgoju.
Okolina često ima malo razumijevanja za djecu ove dobi i očekuje se od njih da ne plaču. Komentari “Dečki ne plaču!” ili “Vidi se kako si velika pa plačeš!” bez obzira koliko bili dobronamjerni mogu utjecati na to da samopouzdanje vašeg djeteta bude još više narušeno. U takvim slučajevima budite glasnogovornik svog djeteta i budite mu podrška. Takve životne vještine se uče.
