Domaća zadaća mnogim učenicima je neprijatelj broj jedan kada spomenemo školu. Budimo iskreni, nije niti roditeljima najomiljenija aktivnost navečer nakon dugog radnog dana. No, ona je sastavni dio školovanja, barem zasada.
Neki kažu kako će nove reforme donijeti i odmak od pisanja zadaća, ali osobno smatram kako to neće biti slučaj. Od prvoga razreda učenike se aktivno priprema za rad kod kuće u vidu pisanja domaćih uradaka. Prema vlastitom iskustvu znam da učenici jako dobro zbrajaju i prate koliko su zadaće dobili toga dana i koliko će im vremenski trebati da ju naprave. Neki bi rekli da razvijaju svoje sposobnosti organizacije vremena. I toga ću se dotaknuti u kasnijem tekstu.
No, činjenica je da velikom postotku učenika ona predstavlja napor i mnogi bi ju okarakterizirali kao učiteljevo „mučenje“ učenika. Pisanje domaće zadaće je za većinu djece posljednja na popisu stvari koju bi željeli raditi, a spada negdje u kategoriju čišćenja sobe. Zato će takav ‘mučenički’ čin pokušati izbjeći pod svaku cijenu, pa i cijenu sukoba koji obično završava suzama, kaznama ili zabranama. Je li to zbilja tako? Čemu domaća zadaća služi i do kada bi ju roditelji trebali pisati zajedno sa svojom djecom?
Što je domaća zadaća?
Polaskom u prvi razred djeca se prvi put susreću s pojmom domaće zadaće. Ona je važna komponenta u procesu poučavanja i usvajanja znanja. To je sklop raznovrsnih zadataka koji služe boljem uvježbavanju i ponavljanju usvojenog gradiva.
Tip zadataka ovisi o nastavnom predmetu, ali to su uglavnom nastavni listići, sastavci, radne bilježnice i slično. Trebala bi se pisati isključivo kod kuće ili u okviru produženog boravka ako ga škole imaju. Ona osim ponavljanja služi i kao vježba osamostaljivanja učenika jer svo znanje koje je čuo toga dana sada mora primijeniti na konkretnim zadatcima.
Temeljni zahtjevi domaće zadaće
Domaća zadaća mora poštivati nekoliko temeljnih zahtjeva o kojima bi svaki učitelj morao voditi računa.
- Ona mora biti u skladu s uzrastom učenika. Nije dobro zadati zadaću koja će od učenika tražiti više nego što je objašnjeno na satu. Davanjem zadaća koje učenik ne zna riješiti, tjeramo ga na traženje pomoći i smanjujemo njegovu samostalnost.
- Digitalna tehnologija danas je jača nego ikada i dobro je učenicima dati zadatak za istraživanje kako bismo ih potakli na pravilno i svrhovito korištenje interneta. Ovaj zadatak je nužno odraditi uz pomoć roditelja, ali o tome više u kasnijem tekstu.
- Treba voditi računa o učeničkom vremenu nakon škole te ih ne „zatrpati“ zadaćama zbog kojih neće moći provesti dan na svježem zraku ili s obitelji. Zadaća mora služiti u svrhu uvježbavanja i ponavljanja, ali ne smije postati svrha cijelog dana.
Zašto je domaća zadaća korisna za učenika?
Zadaća djetetu omogućava:
- da ponovi i uvježba ono što je učilo u školi
- da se pripremi za sljedeći radni rad
- da detaljnije prouči sadržaj koji se obrađivao u školi
- da se nauči koristiti literaturom
- da se naučio samostalnosti u radu
- da stekne samodisciplinu i osjećaj odgovornosti
Trebaju li roditelji pomagati u pisanju domaće zadaće i do kada?
Ovo je pitanje koje potiče vječne debate i smatram kako nema pravilnog odgovora na njega. Ono isključivo ovisi o učeniku. Svaki je učenik individua za sebe i u skladu s time ima svoje individualne potrebe. Neki učenici vrlo brzo steknu odgovornost i organizacijske sposobnosti koje su im potrebne da bi svaki domaći uradak napravili točno i brzo.
Njihovi roditelji nemaju potrebe za dugotrajnim objašnjavanjima, štoviše, to ih pomalo i „živcira“ jer smatraju kako oni to sve znaju. No, roditelji itekako imaju potrebe za pregledavanjem. Svaki učenik može brzo riješiti zadaću, ali to ne znači da je „otporan“ na greške. Roditelj je taj koji je obavezan barem pregledati jesu li zadatci točno riješeni i ukazati na eventualne propuste.
S druge strane, postoje učenici kojima svladavanje gradiva ide teže i sporije, a samim time i pisanje domaće zadaće. Roditelj bi trebao od učitelja dobiti naputak kako pravilno s učenikom rješavati zadaću. Ne na način da roditelj riješi sve zadatke, već u vidu pomaganja djetetu pomoću savjeta, dodatnih koraka i davanja dovoljno vremena za razmišljanje kojeg često puta na satu nema.
Domaća zadaća je korisna upravo učenicima koji na satu teško svladavaju gradivo jer im tempo nije prilagođen. Kod kuće imaju vremena pogledati sve što su naučili ili napisali i polako, uz pomoć roditelja, riješiti zadatke. Učitelj se također mora uključiti u pomaganje učenicima, ali u smislu dopunskih satova, dodatnih objašnjenja i razgovora s roditeljima.
Pomaganje oko domaće zadaće je nužno u nižim razredima osnovne škole, ali ne bi trebalo prestati samo zato što je učenik „stariji“. Puno puta mi roditelji učenika sedmog ili osmog razreda znaju reći kako su oni već veliki i kako njima ne treba pomoć. Kao što sam prije rekla, domaća zadaća prati gradivo, a gradivo osmog razreda nije postalo jednostavnije samo zato što su učenici stariji. I njima možda treba pomoć, ako ne u smislu pisanja zadaće, onda barem u smislu pregledavanja je li ista napisana.
Kada u višim razredima udare hormoni, često se događaju loše ocjene iz nenapisanih zadaća. Istina, neke će jedna loša ocjena naučiti da ju sljedeći put napišu, ali drugi će ipak još neko vrijeme trebati vaš nadzor. Budite tu za njih, neće škola trajati zauvijek, a jednog dana postat će odgovorni ljudi koji će znati izvršavati svoje obaveze.
