Dugim razmišljanjem kojom temom započeti ovaj serijal kolumna na portalu Mamin svijet, došla sam do zaključka kako je možda najbolje započeti – pa od samog početka. Kada se spomene riječ „učenje“ mnogima se „diže kosa na glavi“, ne samo učenicima već i roditeljima, a i ponekim učiteljima.
Što je učenje?
Učenje je složen proces usvajanja znanja te je iz tog razloga jedna od najvažnijih sastavnica čovjekovog života. Svako dijete kada dostigne određenu razinu svog razvoja kreće u školu i time započinje njegovo formalno obrazovanje. No to nije njegov prvi susret s učenjem.
Dijete uči od trenutka svojeg rođenja. Od prvog udaha, prvog plača, prvog grickanja zabranjenih predmeta, prvog obroka, prvog koraka. Učenje je potrebno za čovjekov razvoj, kako psihički tako i fizički, te je vrlo važno shvatiti važnost koju ono ima za svakoga od nas. Postoje dva načina na koje možemo shvatiti učenje, kao proces obrazovanja i usvajanja informacija te kao kontinuirani životni proces.
Učenje kao usvajanje informacija
Ako učenje ne shvatimo doslovno kao usvajanje informacija, već kao usvajanje životnog iskustva, onda možemo reći da učenje nikada ne prestaje. Cijeli život čovjek uči kako savladati određene životne situacije i kojom metodom riješiti neki problem. Čovjek je misaono biće i ima sposobnost razmišljanja i učenja te na taj način dolazi do rješenja.
Ako čovjek tijekom svojeg života usvoji ono znanje i iskustvo koje mu je potrebno da opstane, tada je on ispunio svoju zadaću. Ovo je učenje koje prolazi svako dijete na putu svojeg odrastanja. Ono pokušava i griješi, sve dok ne uspije. Nemojte ga kočiti u tome, podržite ga, držite ga na oku, ali pustite da sam otkrije svoje potencijale.
Učenje kao usvajanje znanja, vještina i sposobnosti
S druge strane, učenje možemo shvatiti i kao usvajanje znanja, vještina i sposobnosti. Obrazovanje je zapravo formalni dio učenja. Obuhvaća usvajanje informacija i činjenica te sposobnost da usvojeno znanje nadograđujemo tijekom života.
Učenje predstavlja način izgrađivanja svoje ličnosti. Kaže se da vrijediš onoliko koliko znaš. Na neki način svojim učenjem i količinom svoga znanja stječemo status u društvu. Čovjek koji mnogo zna dobiva poštovanje i divljenje te je lakše prihvaćen u svojoj okolini. Čovjek koji dijeli svoje znanje u svrhu pomoći drugima, za mene zaslužuje još višu razinu poštovanja.
Negativan stav prema školi i učenju
Zašto onda roditelji i učenici školu i učenje shvaćaju negativno? Kao nekakvu obavezu koju nevoljko moraju ispuniti?
Neki možda smatraju kako je to nepotreban proces koji opterećuje pojedinca. To se najviše očituje kod mlađe djece u osnovnim i srednjim školama, ali i kod starijih generacija. Svake godine imamo primjer učenika koji ulaze u prvi razred osnovne škole željni znanja i spremni da ih se oblikuje na najbolji mogući način. No, nakon nekog vremena oni počinju gubiti koncentraciju i zanimanje. Zašto? Uzrok tome može biti obrazovni sustav koji nema prave načine poučavanja novih generacija.
Uloga učitelja i roditelja
Osnovna zadaća učitelja i roditelja jest da od samih početaka ukažu na važnost stjecanja znanja te da pouče djecu kako pravilno učiti. Ako se od samih početaka pravilno shvati pojam učenja i njegova važnost, kvaliteta znanja i obrazovanja u budućnosti trebala bi biti puno veća.
Za mene kao učiteljicu vrlo je važno da svoja uvjerenja o učenju prenesem na svoje učenike, ali i roditelje. Ja shvaćam učenje kao privilegiju svakog čovjeka. Mislim da je znanje ono što pokreće ovaj svijet i da je moja zadaća mlade umove oblikovati na način da ostvare sve svoje potencijale. Pod time ne smatram samo davanje informacija i činjenica, već odgoj te usađivanje radnih i socijalnih navika.
Učenje je najbolje shvatiti kao kombinaciju životnog iskustva i formalnog obrazovanja. Ono se ne treba shvaćati kao teški zadatak, nego kao privilegiju, kao način razvitka. U konačnici, učenjem čovjek gradi samoga sebe i svoju okolinu.
A kako pravilno učiti? Kako pomoći djetetu s teškoćama? Kako razviti partnerstvo sa školom? O tome više u sljedećim kolumnama.
