U ovom trenutku kada pišem tekst prošlo je točno mjesec dana od početka nastave, a s time i mjesec dana „Škole za život“. Tko ne zna, a vjerujem da svi znate, radi se o reformi nastave i školstva koja polako, ali sigurno ulazi u živote naših učenika, roditelja i učitelja.
Krenula je prošle godine kao eksperiment u nekim školama, a ovog rujna ušla je u sve prve, pete i sedme razrede (određeni predmeti). Najavljena s mnogo buke, popraćena s mnogo oprečnih mišljenja, ali evo je danas u našim životima.
Ja sam učiteljica koja je ove godine primila novu generaciju, male prvašiće, a to znači kako sam se direktno susrela sa primjenom novih metoda u praksi. Proteklih 10 mjeseci za mene kao učiteljicu bili su obilježeni edukacijama, sastancima, razgovorima, seminarima, pripremama za ulazak u nastavu. Poslušala sam mnoge stručnjake, prošla brojne radionice, kao uostalom i svi moji kolege. Danas, mjesec dana kasnije, imam neka mišljenja pa sam ih odlučila podijeliti s vama.
Što je to “Škola za život”?
Neću mnogo duljiti o tome što je „Škola za život“ jer sve to možete naći na njihovim službenim stranicama ili ste čuli na roditeljskim sastancima. Savjetujem vam da pročitate sve o čemu se radi i da se educirate bez obzira je li vaše dijete u reformi ili ne. Danas-sutra, vjerojatno je kako ćemo svi biti. Nemojte slušati druge, napravite kao roditelj sami svoje istraživanje i donesite zaključke. Ja sam namjerno čekala da prođe mjesec dana kako bih mogla donekle objektivno dati mišljenje, ali moram vam reći kako se to mišljenje iz dana u dan formira.
Ukratko radi se o novim metodama i načinima poučavanja za koje će mnogi reći kako su i do sada bili prisutni, kroz samoinicijativu učitelja.
Učenik mora biti u središtu nastave, što manje poučavanja na način da učitelj govori, a učenik sluša, što više istraživanja, iskustvenog učenja i samovrednovanja. Učenici moraju znati vrednovati sami sebe, svoj rad, svoje znanje, kao i rad svojih prijatelja iz razreda. Uz to, moraju u svakom trenutku biti svjesni što se od njih očekuje i na koji način ih učitelj vrednuje.
Cijeli prvi razred posvećen je učenju tiskanih slova, građanskom, informatičkom i socijalnom razvitku.
Digitalizacija ulazi na velika vrata, dolaze tableti koji će služiti kao pomoćno sredstvo u učenju. Otprilike, u vrlo kratkim crtama, tako je zamišljena reforma, ali ponavljam, napravite svoje istraživanje.
Učenik u središtu nastave
Krenimo od samog početka, a to je učenik koji mora biti u središtu nastave. Diplomirala sam prije otprilike četiri godine, što me čini mladom učiteljicom, ali s obzirom na gomilu promjena koje su se dogodile u tom razdoblju, reklo bi se da se mnogo toga razlikuje od onoga što sam ja učila na fakultetu. No, to nije tako. Još danas se sjećam kako su svi profesori gotovo konstantno govorili koliko nastava ne smije biti „šturo“ poučavanje učitelja nego iskustveno učenje samih učenika. Mi smo ovdje da im pokažemo put, a oni moraju doći do cilja. Ja sam na taj način obrazovana i „trenirana“, učenik je već odavno morao biti u središtu nastavnog procesa.
Iskustveno učenje
Nadalje, iskustveno učenje također nije pojam koji mi je nov. Sjećam se metodike prirode i društva na kojoj je bilo nužno da studenti osmisle sat na način da učenici sami otkrivaju, a učitelj ih vodi i potiče.
Samovrednovanje i vrednovanje
Samovrednovanje i vrednovanje? To je nešto za što sam čula na kraju studija i shvatila koliko su učenici misaono aktivna i dovoljno razvijena bića i da znaju što im je jasno, a što nije. Kao učiteljici, uvijek mi je bilo logično da moji učenici moraju u svakom trenutku znati što se od njih očekuje. Pojam međusobnog vršnjačkog vrednovanja je jedino u tom procesu koji mi je bio nov i moram priznati da nisam znala točno kako to izvesti u nastavi. Ali tada su uskočile kolegice iz cijele zemlje sa savjetima koje sam uspješno primijenila u nastavi. I znate što, funkcioniralo je, i bilo im je zanimljivo.
Digitalizacija nastave
Digitalizacija nastave je nešto što bi se moglo smatrati novim. Postojala je ona i prije, no sada je to doseglo jednu potpuno novu razinu. Učenici dobivaju tablete (nadamo se), a postoji mala riznica digitalnih materijala koje nude izdavačke kuće. Doslovno sve se može pronaći u digitalnom obliku kroz igre, videe, slike, aplikacije i slično.
I znate što? Mislim da je nastava sada toliko dinamična da je gotovo nevjerojatno. Mnogi su se bunili protiv digitalnih materijala, no činjenica je da živimo u novom razdoblju. Zašto se protiv toga boriti? Zašto ne usmjeriti naše mlade na pozitivne učinke interneta? Pa naša je odgovornost da ih tome naučimo! Učenici uživaju u videima i gledaju mjesta koja su do danas mogli vidjeti samo kao sliku u nekom udžbeniku i možda uopće ne doživjeti. Sada se otvaraju brojne mogućnosti! Za mene je ovo pun pogodak, a i za moj razred. Gotovo svaki dan učimo iz knjiga, pišemo u bilježnice, a sat završimo nekom digitalnom igrom ili video isječkom.
U konačnici, reforma meni kao mladoj učiteljici nije otkrila neke revolucionarne načine za koje nikada do sada nisam čula, ali mi je pružila mogućnost da ih sada aktivno primjenjujem u praksi.
Osjećam kako ove godine neću morati „trčati“ za gradivom, „loviti“ nastavne jedinice jer moramo sve obraditi. Osjećam kako imam malo više vremena za one „gušte“ u nastavi poput čitanja priča koje svi volimo, slušanje glazbe, slikanje, uređivanje vrta, obilježavanje dana koje do sada nisam mogla obilježiti jer bih „izgubila“ dan za obradu lekcije, za nove projekte.
Dat ću priliku i dalje, želim vidjeti što mogu kao učiteljica naučiti i što mogu prenijeti svojim učenicima. Svaki početak je težak, ali je neizbježan. Probajmo izvući najbolje, i ja kao učiteljca i vi kao roditelji, a sve za dobrobit onih koji su u ovom procesu najvažniji – naši učenici!
