Disleksija je poteškoća u čitanju koja pogađa gotovo 40% djece u Hrvatskoj te je jedna od najčešćih poteškoća učenja koja često bude krivo interpretirna kao lijenost ili nezainteresiranost za nastavni sadržaj.
Što je disleksija?
Disleksija je jezična poteškoća koju obilježavaju teškoće u kodiranju pojedinih riječi te se uključuje uz probleme čitanja i stjecanja vještine pisanja. Odnosi se na smetnje u brzini i točnosti čitanja koje se podjednako pojavljuju u kraćim i dužim riječima te u poznatim i nepoznatim riječima. Disleksija se često veže uz ostale poteškoće učenja, ali još uvijek nije jasno jesu li njihovi uzroci neurološki povezani.
Ostale poteškoće vezane uz disleksiju su:
- disgrafija – teškoće pri pisanju
- diskalkulija – teškoće u matematici
- dislalija – teškoće u izgovoru pojedinih glasova
- ADHD – teškoće vezane uz manjak koncentracije ili djelovanje bez prethodnog promišljanja
Disleksija je (u najvećem broju slučaja) uzrokovana oštećenjem središnjeg živčanog sustava, a osobe koje pate od ove poteškoće najčešće imaju problema s čitanjem, neovisno o stupnju inteligencije. Te osobe na drugačiji način primaju i obrađuju informacije za razliku od ljudi urednog razvoja.
Simptomi disleksije
Disleksija može biti prepoznata već u predškolskoj dobi (između 3. i 5. godine) u situacijama kada dijete teže rastavlja riječi na slogove ili ne može odrediti prvi i/ili zadnji glas u riječi. Djeca koja pate od disleksije nemaju teškoće s razumijevanjem teksta ako im se on pročita, ali im je teško odgovoriti na pitanja o tekstu ako ga sama čitaju.
Simptomi disleksije kod predškolaca su:
- poteškoće u učenju jednostavnih, poznatih pjesmica (npr. ‘Bratec Martin’, ‘Kad si sretan’ i sl.)
- nemogućnost prepoznavanja slova u vlastitom imenu
- krivo izgovaranje riječi koje upotrebljava svakodnevno (mrak – mark, kruh – kurh)
- neprepoznavanje rimovanih oblika (gljiva-šljiva, traka-zraka, pile-kile)
- genetska predispozicija – disleksija, ali i ostale poteškoće u učenju su nasljedne i nije neobično da se pojavljuju kod djece čiji su roditelji imali isti problem
Disleksija kod svakog oboljelog dolazi u različitom obliku i razmjeru pa se simptomi razlikuju. Ključni problem je dekodiranje riječi, tj. sparivanje slova s glasovima. Do njega dolazi zbog nerazvijene fonemske svjesnosti – prepoznavanja i razlikovanja pojedinih zvukova u riječima. Problemi vezani uz disleksiju se mogu nastaviti kroz osnovnu školu pa sve do razdoblja adolescencije te odrasle dobi.
Simptomi disleksije kod osnovnoškolaca su:
- nemogućnost povezivanja slova s glasovima (povezati slovo ‘h’ s prvim glasom u riječi ‘hrana’)
- premještanje ili umetanje glasova (trava-vrata, novi-vino)
- nerazumijevanje mogućnosti riječi da se rastavljaju na slogove
- jadikovanje o tome kako je čitanje zahtjevno – često se djeca znaju povući ili ‘nestati’ kada slijede zadaci čitanja; neugodno im je kada moraju čitati na glas
- vrlo sporo i ‘nespretno’ čitanje
- poteškoće u čitanju nepoznatih riječi – često djeca znaju nasumično pogađati riječi jer ih ne mogu izgovoriti
- pauze i oklijevanja prilikom prepričavanja ili odgovaranja – korištenje poštapalica poput: ‘znaaači’, ‘ummmmm’, i sl.
- miješanje riječi koje slično zvuče (hrana-grana, šiba-riba, vika-svirka)
- zamjenjivanje grafički sličnih slova (s-z = suza – zusa, b-d =dabar-badar)
- zamjenjivanje fonetski sličnih slova (s-z, š-ž, b-p, g-k, č-dž, ć-đ)
- poteškoće kod zapamćivanja datuma, imena ili brojeva
- nemogućnost rješavanja testova na vrijeme
- neuredan rukopis
- problemi u slovkanju
- vrlo teško usvajanje stranih jezika
Uzroci disleksije
Disleksija je identificirana 1881. te sve do danas liječnici pokušavaju potvrditi neurološke uzroke kao osnovu njenog pojavljivanja. Dokazana je povezanost između funkcionalnih i strukturalnih razlika u mozgovima djece s poteškoćama u čitanju. Određeni broj disleksičara pokazao je smanjenu električnu aktivnosti u lijevoj hemisferi odgovornoj za aktivnosti vezane uz čitanje i pisanje.
Točni uzroci disleksije još uvijek nisu u potpunosti istraženi, ali različite anatomske studije pokazale su kako postoji razlika u funkcioniranju i razvoju mozga kod osobe koja pati od disleksije. Disleksija ni u kojem slučaju nije povezana niti utječe na inteligenciju djeteta, dapače, velik broj natprosječno inteligentne djece pati od ove poteškoće.
Mogući uzroci disleksije mogu biti i:
- genetička predispozicija – povijest disleksije ili druge poteškoće učenja u obitelji (vjerojatnost pojave je 40%)
- izlaganje bebe utjecaju nikotina, droge ili alkohola u trudnoći
- oštećenje određenih dijelova mozga povezanih s čitanjem (najčešće u području lijeve hemisfere) prijevremeni porod ili mala porođajna težina
- smetnje u razvoju govora
- traume
Liječenje disleksije – je li moguće i kako se provodi?
Liječenje disleksije sastoji se od korištenja edukativnih materijala kojima se nastoji ojačati sposobnost čitanja. Ne postoji lijek ili antibiotik kojim se ona liječi. Liječenju pogoduje i rano otkrivanje disleksije jer se time povećava šansa za što manjim problemima čitanja u kasnijem obrazovanju djeteta.
Kako bi logoped osigurao odgovarajuću terapiju za vaše dijete, bit će potrebno riješiti standardizirane testove kojima će se utvrditi trenutačno stanje. Kada dobijete kompletnu sliku o obliku disleksije od koje pati vaše dijete, možete početi raditi na njenom otklanjanju uz pomoć liječnika, logopeda, psihologa i, najvažnije, učitelja.
Testovi za disleksiju
Postoje četiri vrste testova kojima će liječnik procijeniti i dijagnosticirati disleksiju:
- test automatskog prepoznavanja riječi – ovim testom liječnik mjeri brzinu i lakoću prepoznavanja i imenovanja slova, brojeva i predmeta
- dijete će dobiti tablicu u kojoj će odozgora prema dolje morati imenovati navedene predmete/slova/brojeve, a liječnik će bilježiti u kojem vremenu i u kojoj točnosti je dijete ispunilo zadatak
- test za procjenjivanje fonološke i fonemske svjesnosti – liječnik će od djeteta tražiti segmentiranje riječi
- liječnik će reći prve i zadnje slogove određene riječi (lju- i -čka), a od djeteta će tražiti da kaže srednji slog (-lja-)
- test za ocjenjivanje sposobnosti dekodiranja riječi – u ovom testu dijete će naglas čitati stvarne i lažne riječi gdje lažne izgledaju kao stvarne, ali su bez smisla
- test za provjeravanje točnosti i tečnosti pri čitanju – ovim testom liječnik mjeri točnosti pročitanog teksta te koliko dijete razumije pročitano
Disleksija – vježbe
Nakon što liječnik procijeni u kojoj je jačini disleksija prisutna kod vašeg djeteta, odredit će mu individualan program, tj., vježbe. Najčešće je riječ o vježbama čitanja i pisanja koje će biti maksimalno prilagođene vašem djetetu i njegovom tempu učenja, odnosno, čitanja.
Kao roditelj, djetetu možete pomoći tako što ćete imati neprestan i temeljit uvid u djetetove ocjene i napredak u školi te, ako je moguće, kopije testova. Time ćete i sami bolje razumjeti određene simptome s kojima se vaše dijete najviše muči te ćete logopedu olakšati određivanje odgovarajuće terapije. Dodatne savjete za pomoć možete pronaći na internetskim stranicama Hrvatske udruge za disleksiju.
Može li disleksija utjecati na kvalitetu života?
Disleksija, nažalost, ostaje kroz cijeli život, no moguće je naučiti živjeti s njom. Roditelji dijete, koje pati od disleksije, nikako ne smiju nazivati lijenim ako izbjegava čitanje ili ga uspoređivati s drugom djecom u razredu. Dijete treba neprestano ohrabrivati i pronaći aktivnosti koje ga zanimaju te tako razvijati njegovu kreativnosti i jačati samopouzdanje.
Disleksičari se često pogrešno deklariraju kao lijene i ‘drugačije’ osobe samo zato što odbijaju izražavati se u javnosti ili imaju teškoće pri sudjelovanju u aktivnostima u kojima sudjeluje cijeli kolektiv. Postoje mnogobrojne osobe iz javnog života koje su pravi dokaz kako disleksija nije prepreka uspješnom životu, već samo poticaj za izražavanje svoje kreativnosti na drugi način (J. Lennon, P. Picasso, A. Christie, A. Einstein i dr.).
Disleksija kod odraslih
Disleksija, ako je u djetinjstvu krivo protumačena kao nemar ili lijenost, zbog nedovoljne edukacije profesora i ostalih djelatnika u vrtićima i školama možda nikada neće biti otkrivena. Kod osoba koje kasnije u životu primijete određene simptome disleksije još uvijek nije kasno da počnu s terapijom i poboljšanjem kvalitete života.
Postoje određeni simptomi koji se javljaju kod odraslih:
- teškoće u organizaciji rada i nemogućnost izvršavanja postavljenih zadataka na vrijeme
- nedovoljna preciznost u prostoru i vremenu (miješanje strana svijeta ili strana u prostoru (lijevo-desno))
- loša slika o samome sebi (lijen, nemaran, nezainteresiran, nedovoljno pametan,…)
- teškoće u koordinaciji vremena, događaja i prostora u kojem se svakodnevno nalaze
- sporo i vrlo nesigurno čitanje
- brzo zaboravljanje nedavno naučenog sadržaja
- neuredan i nečitak rukopis
- teškoće u primjenjivanju novih (izgovorenih) pravila
- teškoća rada u bučnom prostoru (‘pretjerana razdražljivost’)
- loše i nespretno pismeno i usmeno izražavanje
- visoka razina anksioznosti prilikom usmenog izražavanja
- strah od izvršavanja novih zadataka (uglavnom se drže onoga što im je poznato)
Navedeni simptomi u odrasloj dobi, nažalost, mogu imati velik utjecaj na privatni, ali i poslovni život, budući da ljudi lako stvaraju (krive) predrasude o osobama koje funkcioniraju drugačije od njih. Ako primijetite neke od navedenih simptoma i sjećate se da ste imali problema s učenjem kao dijete, obratite se stručnoj osobi za pomoć.
