Ranko Rajović: NTC sustav učenja, radionice i knjige

Doktor Ranko Rajović jedan je od najvećih stručnjaka kada je riječ o odgoju i ranom razvoju inteligencije kod djece.

Osnovao je organizaciju MENSA koja okuplja osobe s IQ od 148 i više te autor NTC programa za edukaciju roditelja i učitelja koji se provodi u 18 zemalja. Program je rezultat znanja iz medicine i pedagogije te primjenjiv u svim aspektima života djece.

Ranko Rajović je otac četvero djece i živi u Novom Sadu. Često boravi u Hrvatskoj i predaje studentima u Zagrebu i Rijeci te održava brojne radionice.

IQ djeteta – briga roditelja

Inteligencija ne ovisi samo o genetskom potencijalu djeteta već i o broju veza među neuronima koje se najbrže formiraju do sedme godine života. Roditelji su upravo ti koji u ranoj dobi najviše vremena provode s djetetom, odgajaju, njeguju i usmjeravaju.

Roditelji često ni ne znaju kako pojedine radnje poput pretjeranog gledanja televizije ili nedostatak grafomotoričkih aktivnosti umanjuju potencijal djeteta. Kretanje, skakanje po krevetu, trčanje i vrtnja u krug iznimno su važni za razvoj i to ne samo onaj fizički.

Često se u svakodnevnom govoru izjednačava visoka inteligencija s darovitošću no ono nije jedini preduvjet. Važno je da dijete i koristi široki rječnik, da je spretno u korištenju jezika, ima interes prema knjigama, može se koncentrirati i slično. Mnogo toga se pravilnim usmjeravanjem i poticanjem može probuditi u djetetu.

O tome kako motivirati, a ne preopteretiti, kako prepoznati interese i ispravno ih usmjeriti, možete saznati u ovom programu.

NTC sustav učenja

NTC je program i sustav učenja koji potiče i razvija samopouzdanje djeteta, kroz igru i zabavu, s ciljem intelektualnog razvoja djeteta i sprječavanja poteškoća u učenju.

Kako to postići? Na mnogo načina. Jedan je sudjelovanjem u programu koji je sastavljen od različitih aktivnosti i igri podijeljenih u tri faze.

Prva faza odnosi se na kompleksne motoričke aktivnosti (fina motorika, dinamička akomodacija oka, rotacija, ravnoteža i kretanje). Druga faza odnosi se na misaone klasifikacije, serijacije i asocijacije. Treća faza odnosi se na razvoj divergentnog i konvergentnog mišljenja te funkcionalnog znanja.

Puno ideja koje možete primjeniti u svakodnevnom životu moguće je saznati na radionicama, seminarima i kampovima, ali i čitajući knjige doktora Rajovića te gledajući video uratke koji se nalaze na internetu. Dakle, ako vam se sudjelovanje u radionicama ne uklapa u kućni budžet ili se ne možete vremenski organizirati, ne brinite, mnogo toga je moguće naučiti slušajući intervju ili čitajući knjige.

Više informacija o radionicama i samom programu možete pronaći na stranici NTC Hrvatska.

Pogledajte ovdje TEDx govor:

Ranko Rajović – iskustvo s radionice

Doktor Ranko Rajović prošlog je tjedna u prostoru Hotela Academia, u Zagrebu, održao dvije radionice. U srijedu, 8. svibnja 2019. održana je radionica pod nazivom ‘Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ’. Kao nastavak na nju, 9. svibnja 2019., održana je druga radionica pod nazivom ‘Funkcionalno razmišljanje i znanje kao prioritet 21. stoljeća’.

Prva radionica bila je teorijski uvod u NTC metodu učenja, s ponekim primjerima koji su služili kao uvid u suštinu te metode. Druga je radionica bila praktična i vježba svega onoga što se teorijski ‘usvojilo’ u prethodnom danu.

Budući da se i sama nalazim u području koje se bavi djecom, njihovim razvojem i učenjem, ali i odgajanjem, već me na prvu zaintrigirao naziv radionice. Nije trebalo dugo da se odlučim prijaviti i naučiti nešto sasvim novo.

Sigurna sam da većina ljudi vjeruje kako je kvocijent inteligencije ono s čime se ili rodimo ili ne. Baš zato me toliko privukao naziv radionice jer mi nije bilo posve jasno kako se kroz igru (nešto sasvim uključivo i ‘banalno’) može utjecati na razvoj IQ-a?

Tom pretpostavkom započela je i prva radionica, 8. svibnja, kojoj sam ovog puta odlučila prisustvovati. Dr. Rajović svoje predavanje započeo je vrlo jednostavnim pitanjem: ‘Koliko je genetika važna za inteligenciju?’

Koliko je genetika važna za inteligenciju?

Dr. Rajović nam je naveo kako u udžbenicima iz (pretežito) psihologije, postoji milion teorija o tome koji su preduvjeti važni za poticanje razvoja inteligencije kod djece. Kroz kratku raspravu i poneko potpitanje, ubrzo dolazimo do zaključka kako su okolina i genetika oboje, jednako, stopostotno važni – i to na temelju vrlo jednostavnog pitanja – ‘Možete li dijete naučiti govoru ako Vi ne govorite? A kako ga onda učiti da misli?’.

Razvoj djeteta, kako navodi doktor Rajović, počinje još u majčinoj utrobi gdje sve ono što majka konzumira, gleda ili čita, odlazi direktno u djetetov mozak. Problem sveopće nezainteresiranosti za školu prisutan još i prije nje – a ponajviše ovisi o okruženju u kojem dijete odrasta i poticajima koje iz njega dobiva.

Nakon što se dijete rodi, narednih nekoliko godina roditelji nerijetko, iz neznanja, zanemare važnost rane intervencije i više se fokusiraju na ostale aspekte odrastanja. I to sve do polaska u školu, kada se od djeteta očekuje da istovremeno uči pisati, čitati, svirati, govoriti strani jezik, trenirati i sl.

Sustav u kojem se naša djeca obrazuju je – reproduktivan. Učimo napamet, umjesto da učimo stvaranjem simbola i povezivanjem onoga što već znamo znamo. Takvo učenje naziva se ‘funkcionalno učenje’ i ono je temelj NTC metode učenja.

Općepoznato je kako i odrasli pod utjecajem stresa, na poslu ili čak i u poznatom okruženju, nisu sposobni donijeti racionalnu odluku. Upravo je akutni stres ono čime djecu izlažemo u školi kada ‘nenajavljenim’ ispitivanjem provjeravamo njihovu sposobnost zapamćivanja mnogobrojnih podataka, a kasnije ih kudimo ili loše ocijenimo ako nisu u stanju to reproducirati.

Isti takav zadatak smo dobili i mi u publici – dr. Rajović je zatražio od nas da u 1 i pol minutu naučimo deset kemijskih simbola prikazanih na slajdu, a zatim je zatražio da se javi onaj koji je spreman sve te simbole ponoviti napamet.

Iako se zadatak doimao jednostavnim, tek peta ili šesta osoba uspjela je ponoviti svih deset simbola bez zastajkivanja. Time nam je dr. Rajović dočarao situaciju u kojoj se nalaze učenici danas – situacija tijekom koje moraju kada odgovarati pred punom ‘učionicom’, za ocjenu, i k tome govoriti o nečemu što im nije zanimljivo i što su učili bez pretežitog razumijevanja.

Prema dr. Rajoviću, učenje se mora odvijati usput jer tako mozak najbolje radi. Sve to potkrijepio je i određenim rezultatima istraživanja i medicinskim zapisima gdje je prikazano kako moždani valovi izgledaju kada nesvjesno upijamo nove informacije, a kako kada smo ih prisiljeni naučiti. Uz to, tijekom učenja, krajnji cilj ne treba biti odgovor na pitanje, već informacije koje saznamo dok do odgovora dolazimo, a koje nam mogu biti od koristi.

‘Za mene nije važan odgovor; važan je put do odgovora!’

Kraj prvog dijela predavanja zaključili smo time da roditelji, kao i učitelji, djecu često ne uče kako učiti, već im pokušavaju u kratkom vremenu uvesti što veći broj informacija te to smatraju uspješnim učenjem. Pozitivan kakav i je, dr. Rajović zaključio je prvi dio radionice time da je kapacitet mozga za učenje neograničen, samo što ga mi odrasli, skupa s našom djecom, ne koristimo na pravi način.

Ranko Rajović – primjeri s radionice

Nakon kratke pauze nastavili smo s drugim dijelom radionice, koji se, većinom, sastojao od praktičnih primjera preko kojih možemo postepeno uvoditi NTC metodu učenja kod djece, ali i nas samih. Dva primjera zadataka temeljila su se na učenju asocijacijama te stvaranjem slikopisnih, nelogičnih priča.

Savjet svim roditeljima koji planiraju ovo provoditi sa svojom djecom bilo je početno igranje svima dobro znanih igara, poput: ‘Na slovo na slovo’ ili ‘Kaladont’. Dr. Rajović pojasnio je kako takvim igrama od djece implicitno tražimo da stvaraju odgovore pomoću onoga što već znaju – da stvaraju asocijacije.

Prvi zadatak bio je ‘Sakrivanje riječi u rečenici’, odnosno, postavljanje pitanja koje u sebi sadrži odgovor. Ta pitanja sastoje se od dvije razine, a na višu razinu prelazi se tek onda kada i dijete, ali i mi, shvatimo samu srž zadatka te naučimo razmišljati kroz metafore.

Primjeri mogu biti:

1. niža razina:
   • P: Koja životinja kopa stalno u dvorištu?
     • O: PAS!
2. viša razina:
   • P: Koji slavan car nikada ne nosi krunu?
     • O: LAV!

Drugi zadatak naziva se ‘Logične i nelogične priče’, čiji je cilj živopisnim, mentalnim asocijacijama povezati nama nepoznate ili nelogične sintagme ili definicije. Kao uvod u ove zadatke za primjer smo dobili slikovnu asocijaciju dvoje vrtićanaca za jedan pojam iz fizike – ‘Integralna kola’; prvi prijedlog bila je ‘Coca Cola iz koje raste pšenica’, a drugi ‘kiflice koje idu u kolo’.

Zatim je naš zadatak bio da za riječi: ‘krava’, ‘vrtić’ i ‘čokolada’ pokušamo osmisliti jednu logičnu i jednu nelogičnu priču. Nekoliko se polaznika javilo i dalo prijedlog svoje nelogične priče. Dr. Rajović je tada pojasnio kako je onaj primjer kojem smo se najviše nasmijali pravi primjer za učenje. Dakle, što je slika skrojena od pojmova koje učimo nelogičnija, to je veća vjerojatnost da ćemo ju usvojiti jer će to mozak najlakše zapamtiti.

Potom smo kao opširniji primjer dobili tri verzije priče o Crvenkapici – Crvenkapica u šumi, u Egiptu i u Africi… Dr. Rajović ovim nam je primjerom htio pokazati kako kroz jednostavne, poznate, priče djecu možemo naučiti razne pojmove iz geografije ili im prenijeti znanje o pojavama u drugim kulturama.

Ranko Rajović radionice – osobni zaključak

Radionicu smo zaključili činjenicom kako je mozak djeteta najaktivniji između 2. i 5. godine života te se energija, koja je tada na vrhuncu, mora trošiti! Izlaganje djeteta ranoj stimulaciji može biti mučenje samo ako je dijete na nju prisiljeno i ako je igra nagrada za trud.

Upravo zato, igra mora biti temelj svakog učenja. Mozak mora dobivati podražaje iz svih osjetila kako bi stvarale veze između neurona, a samim time i uspješno razvijalo asocijativno područje unutar mozga. Samo to može biti dobar preduvjet za što manje budućih, mogućih problema s učenjem, pamćenjem, ali i koncetracijom.

Ova radionica svakako mi je otvorila oči i usadila nova znanja koja ću moći primijeniti tijekom svojeg učenja za nadolazeće ispitne rokove, ali ću i na budući rad s djecom gledati drugačije. Isto tako, radionica nije korisna samo za odgajatelje i učitelje, već i roditelje jer je roditelj model po kojem se dijete razvija.

Ne postoji jedini ispravan način za odgoj djeteta, niti postoji jedan, ispravan način učenja. Važno je da društvo kao cjelina shvati da se u djecu treba ulagati od prvog dana kada dođu na ovaj svijet. Vrijeme koje utrošite u igranje sa svojim djetetom, nikada ne može biti krivo utrošeno vrijeme.

Ranko Rajović- knjige

Najpoznatija knjiga Ranka Rajovića jest IQ djeteta – briga roditelja. Knjigu možete naručiti ovdje, pronaći u svakoj bolje opremljenoj knjižari ili posuditi u knjižnici.

Knjiga započinje definicijama darovitosti i mnogim rezultatima istraživanja koji govore o tome zašto je rano prepoznavanje darovitosti uopće važno. Može li darovitost biti uzrok problema? Kako kao obitelj možemo pomoći njihovom rješavanju? Pročitajte u knjizi.

Knjiga je osim teorijom bogata i praktičnim idejama, vježbama i aktivnostima. Svaka vježba je detaljno objašnjena, od njene izvedbe do objašnjenja zašto i kada ju provesti. Ovaj priručnik je kvalitetan izvor ideja za sve roditelje i učitelje.

Autorice teksta: Sara Batinić, univ. bacc. phon et philol. croat i Tanja Šprljan Szivo, univ. bacc. act. soc.