Kako biti dobra majka?

Biti majka je divna stvar, jednom kada se naučite nositi sa svim burnim događajima, manjkom privatnosti i iznenađujuće puno situacija u kojima “uvijek sve radite krivo”.

Svaka mama ima strahove da neće biti dobra u odgajanju svoje djece, da će sve zabrljati i postići neuspjeh. Toga sam prvi put postala svjesna onog dana kada se rodila moja kćer (i kada sam posala najsretnija, ali i najuplašenija žena na svijetu). Prvo što mi je palo na pamet bilo je – Bože, pa ja uz nju nisam dobila nikakav skup uputa. Jednostavno, nitko mi nije rekao što mi je činiti.

Ipak, s vremenom sam postala uvjerena, majka koji daje sve od sebe ne može biti loša – čak ni kada sve pođe krivo. To sam shvatila nešto kasnije kada mi je moja djevojčica rekla da sam najbolja mama na svijetu, premda nisam znala kako popraviti njezin bicikl, kako sašiti haljinu njezinoj lutki ili natjerati susjedovog malog da bude njezin dečko.

Kroz odrastanje (rekla bih i moje i njezino), naučili smo neke stvari koje su nam pomogle da ostanemo bliske:

Vrijeme je dragocjeno

Prvo što sam shvatila je da moram cijeniti svaki trenutak sa svojim djetetom. Moja najstarija kćer sada je u pubertetu i imam nekoliko kratkih godina s njom prije nego što napusti gnjezdo. To nije dovoljno vremena!

Vrijeme koje imate s njima je kratko i dragocjeno – iskoristite to. Provedite što više vremena možete s djecom i učinite to kvalitetno. Pokušajte biti prisutni koliko god je moguće i ne dopustite vašem umu da se u igri s njima udalji, jer djeca to mogu osjetiti.

Kasnije postane lakše

Drugi možda imaju različita iskustva, ali osobno smatram da je prvih par mjeseci nakon rođenja najteže, kada je beba vrlo mala, želi hranu u ludo doba noći i često nas tjera da hodamo okolo cijeli dan poput zombija – nenaspavani, umorni i s velikim upitnicima iznad glave. S vremenom, kada je spavanje postalo redovito, suprug i ja smo konačno odahnuli.

Generalno, tako je i kada su u pitanju godine. Dijete s vremenom postaje sve samostalnije i odgoj bi, barem trebao, biti lakši. Kažu velika djeca, velika briga, ali mislim da dobri temelji i odgoj uvelike olakšavaju stvar.

Priznajte pogreške

Priznati djetetu da sam pogriješila je moja najteža lekcija. Dugo vremena sam živjela u uvjerenju da kao majka uvijek moram biti u pravu. Moja djevojčica me razuvjerila. Koliko god to bilo teško – kada osjetim da sam pretjerala ili da je moje ponašanje izmaklo kontroli, trudim se to izreći na glas.

Jednom prilikom sam o tome razgovarala sa svojom, sada već skoro odraslom, kćerkom. Priznala mi je da je to možda najvažnija lekcija koju je naučila jer ju spašava mnogih besmislenih prepirki i nepotrebne ljutnje.

Razgovarajte s djecom

Česta zamka u koju mnogi roditelji upadnu je, ne znam kako to drugačije izreći, podcjenjivanje mogućnosti svoje djece. Kada sam bila djevojčica, zapamtila sam osjećaj tuge što me moji roditelji nisu smatrali dovoljno ozbiljnom i doraslom da bih mogla sudjelovati u važnim razgovorima. Osjećala sam se kao da bih im mogla pomoći, ali me nitko nije upitao za mišljenje. Obećala sam da to nikad neću ponoviti kada postanem majka.

Donošenje odluka

Nadovezujući se na prethodno, djetetu prepustite donošenje nekih odluka. Iako je lakše biti autoritativan roditelj, važno je naučiti dijete kako da samo donosi odluke. Tako ćete pomoći svom djetetu da postane puno sposobnije, samostalnije – i sretnije.

Trik koji mi je pomogao je dati djetetu izbor, ali unutar parametara koje smo mi kao roditelji odredili. Jedan konkretan primjer je – naše dijete uvijek može izabrati između dva zdrava doručka. 🙂

Naučite reći “NE”

Često smo vrlo slabi na pogled, osmijeh ili umiljavanje našeg djeteta, osobito curica. Moja djevojčica je već sa tri godine znala da je “Volim te mama” savršen alat da bi dobila sve što poželi. Ipak, to joj nije dugo trajalo jer sam ubrzo shvatila važnu stvar – nije dobro neprestano zabranjivati stvari djetetu, ali vrlo je važno znati reći “ne” i još važnije – ostati dosljedan.

Jednom kada popustite nagovaranju djeteta, ono će znati da “ne” nije konačno i da bez obzira na to što kažu mama i tata i dalje postoji način da dobije što želi.

Nemojte pokušavati oblikovati svoje dijete

Mnogi roditelji pokušavaju oblikovati svoje dijete u osobu koju žele da im dijete bude, čak i ako se djetetova osobnost ne uklapa u taj kalup. Umjesto toga usadite dobro ponašanje i vrijednosti u svoje dijete, ali dajte mu slobodu da bude onakvo kakvo jest.

Djeca, kao i svi ljudi, imaju različite dosjetke, osobnosti i želje i vrlo je važno da ih prihvaćate onakvima kakvi jesu, a ne kakvi bi mogli biti.

Učite ih neovisnosti

Od rane mladosti, naučite svoje dijete da samostalno radi stvari za sebe. Iako se može činiti teško i dugo traje da naučite dijete da napravi nešto što biste mogli učiniti mnogo brže sami, to se isplati na duge staze, jer pomaže djetetovu samopozadanju i stjecanju vještina.

Naučite ih kako da prihvate poraz

Rekla bih da je to jedan od najtežih, i najvažnijih zadataka. Bilo kroz sport, natjecanja, prijateljstva – važno je da naučite svoje dijete kako da se nosi s porazom i da ga lakše prihvati. Dugoročno, pomoći ćete svom djetetu da poboljša kvalitetu života i iz svakog poraza izvuče pouku, umjesto da trati vrijeme na žalovanje.

Budite tim

Odgoj djece je vrlo težak i u paru, a gotovo nemoguć ako kao roditelji ne surađujete. Vaše dijete mora osjetiti da ste tim i da sve odluke donosite zajednički. Tako će vam više vjerovati i lakše se prilagoditi odlukama.

Budite model dobrog ponašanja

Vrlo je lako reći djetetu kako se treba ponašati, no često je teško iste kriterije zadovoljiti u svakodnevnom životu. Važno je da znate da vas dijete neprestano promatra i uči od vas kako se treba ponašati.  Ako kao roditelj govorite jedno, a radite potpuno drugo ono će biti zbunjeno. Pokušajte sve one stvari koje savjetujete svom djetetu primjeniti i na sebi, tako će vaše dijete biti sigurno da je to ponašanje ispravno.